U intervjuu za tportal ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović ne vidi ekološku štetu od projekta golfa na Srđu, budući da je u projektu istaknuto da će se primjenjivati sve standardne mjere očuvanja okoliša i prirode. Upitan treba li usprkos volji građana inzistirati na realizaciji projekta na Srđu, Zmajlović je odgovorio da treba inzistirati na svim kvalitetnim projektima koji su od nacionalnog ili lokalnog interesa i čije studije izvedivosti i studije utjecaja na okoliš pokazuju da su dobri i poželjni.
U kojoj je fazi studija utjecaja vezana za projekt gradnje golfa i apartmana na Srđu?
Postupak procjene utjecaja na okoliš je u tijeku. Izrađena je studija. Povjerenstvo je odradilo svoje dvije sjednice i zaključilo da je studija potpuna te je kao takva upućena u javnu raspravu. Nakon što se prikupe primjedbe, stručno-savjetodavno povjerenstvo će Ministarstvu zaštite okoliša dati svoj prijedlog i mišljenje o prihvatljivosti ili neprihvatljivosti projekta za prirodu, kako bismo mogli donijeti kvalitetnu odluku. Što se samog projekta na Srđu tiče, govori se o apartmanizaciji, a de facto je tek četiri posto od ukupne površine projekta namijenjeno apartmanima. Većinom se radi o zelenom pojasu, pazilo se da se ne naruši vizura grada. Koliko sam ja upoznat, o svemu tome se vodilo računa. Jedini po prirodu dvojbeni faktor su golf tereni, i to kroz korištenja zaštitnih sredstava, potrošnju vode. Kod ovakvih projekata nastoji se koristiti vodu iz umjetnih akumulacija, a ne pitku vodu. Zaštitna sredstva se ne koriste po cijeloj površini terena, nego samo se tretiraju rupe. To su standardne mjere koje se koriste po razvijenim zemljama. Austrija, recimo, ima dosta golf terena i visoke ekološke standarde. No u slučaju Srđa struka će biti ključna u donošenju konačne odluke.
Ako Dubrovčani odbiju projekt golfa na Srđu, treba li inzistirati na realizaciji tog projekta, usprkos volji građana?
Smatram da treba inzistirati na svim kvalitetnim projektima koji su od nacionalnog ili lokalnog interesa, čije studije izvedivosti i studije utjecaja na okoliš pokazuju da su dobri i poželjni. Postupak pri mojem ministarstvu je u tijeku, dozvolite da pričekamo njegov kraj.
244510 ,244636 ,242344 ,229299
Studije utjecaja na okoliš dosad su se pokazale vrlo dvojbenima, moglo bi se reći, kao sredstvo manipulacije, a samim tim i koruptivni element u načinu realizacije nekog projekta. Poput, recimo, HE Ombla.
Ima puno neznanja kad je riječ o projektu hidroelektrane na Ombli, budući da za ovaj projekt nije niti rađena procjena utjecaja na ekološku mrežu. Kada je krajem devedesetih godina rađena studija Hrvatska nije bila dužna primjenjivati EU Direktivu o staništima. Ne radi se o nestručnoj nego o nedostatnoj studiji, jer nisu rađene sve procjene na temelju kojih bi se mogao ocijeniti utjecaj tog projekta na okoliš. Ako želimo biti ozbiljna članica Europske unije, moramo voditi računa o usklađenosti investicija s europskim standardima zaštite okoliše. Za mjesec dana ide novi Zakon o zaštiti okoliša. Baš smo nedavno dobili i zadnje primjedbe Europske komisije koje smo uvrstili u zakonsko rješenje. Postrožujemo uvjete dobivanja ovlaštenja za procjene utjecaja na okoliš te iste proširujemo i na fizičke osobe. Nije nam, dakle, jedino važno da pravna osoba ima licencu, nego nas zanima jesu li osobe koje u njoj rade kvalificirane obavljati posao za koji se natječu. Izradit ćemo bazu ljudi s ovlaštenjima i obvezat ćemo ih za usavršavanje, dakle, cjeloživotno obrazovanje. Oduzimanjem dozvola onima koji se ogriješe o pravila vjerujem da ćemo vratiti poljuljano povjerenje građana u institut studije utjecaja na okoliš.
Kakva, dakle, sudbina čeka HE Omblu?
Hrvatska u ovom trenutku vapi za investicijama. Legitimno je da bilo koji ministar u Vladi, ukoliko postoji mogućnost za otvaranje novih radnih mjesta, nastojati realizirati posao. No to ne znači da moramo zanemariti okoliš i prirodu. Zato vjerujem da se niti jedan ministar u ovoj vladi ne bi kockao interesom građana i Republike Hrvatske u zaštiti okoliša. Ukoliko se pokaže da je Ombla najbogatiji speleološki objekt po biološkoj raznolikosti i da su tamo doista pronađene endemske vrste i da bi njegovo ugrožavanje ili čak uništavanje bilo vrlo teško kompenzirati, onda sigurno ne bismo smjeli ići u taj zahvat. Bit će, međutim, situacija kad ćemo trebati odlučiti da zbog značajne gospodarske koristi uzmemo djelić prirode ili uradimo intervenciju nauštrb okoliša. No morat ćemo nešto zauzvrat dati prirodi. Recimo, neki drugi slični prirodni lokalitet staviti pod zaštitu i slično. Stoga ćemo propisati kompenzacijske mjere, jer priroda i čovjek moraju ići jedno s drugim u korak, na način održivog razvoja. Jedino tako možemo generacijama nakon nas omogućiti da uživaju u prirodnim bogatstvima naše zemlje.
