BEČ - Sud sa sjedištem u Strasbourgu u Francuskoj od 1959. nadzire poštivanje Europske konvencije o ljudskim pravima u 47 država članica Vijeća Europe.

Otkako se posljednjih godina dramatično povećao broj predmeta, sud se nalazi na rubu sloma, navedeno je na njegovoj službenoj internetskoj stranici.

U 50 godina postojanja, Europski sud za ljudska prava donio je oko 10.000 presuda, a trenutačno je na njemu u tijeku 100.000 postupaka.

Za oko 94 posto svih tužbi koje stignu, sud uopće nije nadležan ili tužitelji odustaju od njih.

U govoru u povodu nove sudske godine, predsjednik suda Jean-Paul Costa opisao je taj broj kao "anomaliju".

Zadaća suda osnovanog radi zaštite ljudskih prava ne bi smjela biti to da se uglavnom bavi žalbama za koje nije nadležan, izjavio je Costa, dodavši da sud ne može tek tako do u nedogled nastaviti s povećanjem broja suradnika.

Dok je sud u razdoblju između 1959. i 1998. kad je zasjedao povremeno, obradio oko 45.000 predmeta, samo u 2008. bilo je gotovo 50.000 predmeta a doneseno je 1.500 presuda.

Više od polovice svih predmeta stiglo je iz četiriju zemalja: Rusije, Turske, Rumunjske i Ukrajine.

Najveći broj presuda u 2008. tiče se Turske. Prema evidenciji suda, Turska je počinila 257 kršenja ljudskih prava, a na drugom je mjestu Rusija s 233 presude.

Više od polovice presuda Europskog suda za ljudska prava u kojima je utvrđeno kršenje prava, tiče se prava na pravičan postupak. Na drugom mjestu s 15 posto nalazi se zaštita imovine a treće mjesto s oko 10 posto zauzima pravo na slobodu i sigurnost.

Povrede prava na život i zabrane mučenja zabilježene su u sedam posto presuda.

Europski sud za ljudska prava u svom sadašnjem obliku kao stalno sudište postoji od 1998. Svaki član neke od država članica Vijeća Europe, ukupno 800 milijuna ljudi, može mu se obratiti ako smatra da su mu ugrožena ljudska prava.

Obraćanje Europskom sudu za ljudska prava moguće je međutim istom nakon što su iskorištene sve mogućnosti u nacionalnom pravosuđu.

Tužba se može podnijeti protiv države članice Vijeća Europe ali ne i protiv pojedine osobe.

Sud broji 47 sudaca, koliko je i zemalja članica VE. Sudci međutim nisu predstavnici pojedinačnih država nego su neovisni.

Parlamentarna skupština Vjeća Europe na prijedlog država članica bira članove sudačkog vijeća na rok od šest godina.

Sud nema vlastiti proračun nego je dio iz proračuna Vijeća Europe koji utvrđuje Ministarsko vijeće, a financiraju ga države članice.

Prošle je godine dio proračuna VE namijenen sudu iznosio oko 50 milijuna eura.

Od 2001. raspravlja se o reformi suda. Te je godine Upravljački odbor za ljudska prava predložio mjere koje su uvrštene u dodatni protokol Europske konvencije o ljudskim pravima.

Protokol je od 2004. spreman da ga potpišu države članice.

Na sastanku na vrhu Vijeća Europe 2005. u Varšavi osnovana je "skupina mudraca" koja bi trebala predložiti učinkovite mjere za rad suda.