Razine emisija ugljika ove godine otprilike su jednake predpandemijskoj godini.

Svaka osoba u skupini 1 posto najbogatijih na svijetu emitirala je 110 tona CO2 u 2019., stoji u studiji koju je vodio ekonomist Lucas Chancel, sudirektor WIL-a Škole ekonomije u Parizu.

Kumulativno to je 17 posto svjetskih emisija CO2 ove godine.

Te emisije rezultat su ponašanja u potrošnji i ulaganjima te kategorije stanovništva, navodi WIL.

Tako je 10 posto najbogatijih na svijetu odgovorno za polovicu emisija CO2 na planetu.

Na suprotnoj strani je polovica najsiromašnijeg stanovništva svijeta koja je u prosjeku emitirala 1,6 tone ugljika po osobi, odnosno 12 posto svjetskih emisija.

"Snažna nejednakost postoji u doprinosu klimatskom problemu", kaže Lucas Chancel i ocjenjuje da "gradijent prihoda i baštine objašnjava velik dio nejednakosti" u emisijama CO2.

Osim najbogatijih ljudi na svijetu, i najrazvijenije zemlje proizvode veći ugljični otisak kada se uzmu u obzir proizvodi koji se izrađuju u inozemstvu i uvoze u te države.

Europa, koja je posebno istaknuta u ovoj studiji, ako se uključe emisije ugljika proistekle iz takvih proizvoda odgovorna je za 25 posto emisija.

Izvješće predlaže rješenja pa tako smatra da bi u političkom odlučivanju trebalo voditi računa o ponašanju pojedinaca.

To je moguće učiniti porezima na ulaganja u djelatnosti koje onečišćuju i temelje se na fosilnim gorivima, pa bi se mogli uvesti progresivni porezi na primjer na kupnju dionica kompanija koje se bave nezelenim djelatnostima.

Oporezivanje najvećih zagađivača treba revidirati, smatra Lucas Chancel, pa spominje "uvođenje progresivnih ekoloških poreza na bogatstvo".

"Takav instrument mogao bi biti politički održivji nego što je porez na potrošnju ugljika koji teško pogađa ljude s niskim dohotkom, a ne uspijeva smanjiti emisije najbogatijih".