Kad u predvečerje prvog dana srpnja na Šubićevcu, uz zidine srednjovjekovne tvrđave Barone, starter mahne zastavicom s crno bijelim kockicama, Darko Relja Ritmo, šibenski alkemičar za nostalgične evente, pomladit će se najmanje četrdesetak godina.

Uz njega, sličnu ‘forever young’ preobrazbu doživjet će još više desetaka natjecatelja i tisuće posjetitelja 2. Svjetskog prvenstva u utrci karićima, događaja koje je prije tri godine taj 54-godišnji branitelj, roker i DJ (ne nužno tim redom) pionirski lansirao kao lokalnu utrku Tri bogena (okuke).

Želio je tada prije svega zabaviti pripadnike vlastite generacije, a onda je shvatio da je osvojio ne samo njihova srca, nego su se karićima – dječjom igračkom-prometalom iz pradoba predturističke Dalmacije složenoj od dasaka koja za kotače ima balinjere iliti kuglične ležaje – oduševila i njihova djeca i sezonski namjernici.

Godinu dana nakon te prototip utrke koja je završavala na kraju uzbrdice niz tvrđavu, Ritmo je organizirao prvo Svjetsko prvenstvo. Staza je duga 1.300 metara, starta na nadmorskoj visini od 80 metara ispred tvrđave Barone, prolazi središtem grada, a cilj je na mulu Krke. Natjecatelji svih generacija (podijeljeni su u šest kategorija, po dobi i spolu) spuštaju se brzinama i do 40 kilometara na sat, pa nije ni čudo što je obavezni rekvizit motociklistička kaciga – jedini rekvizit koji odstupa od onih dana iz šezdesetih i sedamdesetih kad smo bili 'siromašni, ali lijepi'.

Jurenje sa zvukom koji se jedino može usporediti sa slijetanjem Tupoljeva, Ritmo je začinio obaveznim skokom natjecatelja u more i već prve godine okupio više od 80 natjecatelja iz svih dijelova svijeta. Ove godine očekuje još veći šušur.

No prije negoli objasnimo neke osnovne pojmove o karićima (u Splitu ih zovu karetima), balinjerama i šibenskoj posebnosti u toj vrsti zabave, najprije nešto o Ritmovoj filozofiji. Jer karići su tek dio njegovih projekata u kojima se, vraćajući se starim igrama i navadama, bori za vrijednosti suživota koje smo u potrazi za eurima – pogubili.    

‘Nikad u životu nisam živio po nekim obrascima ili u kalupima, a čini mi se da je za sve kriva godina proizvodnje. Rođen sam 1963. godine kad su Rolling Stonesi izdali svoj prvi singl, a Beatlesi ušli na svjetsku scenu. Danas sam umirovljeni branitelj, ali rock je obilježio moj doživljaj svijeta koji pokušavam pretočiti u projekte čiji je cilj pokazati Šibenik posebnim mjestom za život upravo stoga što je kao grad znao uživati u  naizgled malim stvarima’, kaže Ritmo, čiji je prvi uspjeh bio povratak Disca Gimnazija (kako se danas zove njegova Udruga). Plesnjak u kojem je Ritmo nekad bio organizator i DJ, on je nakon 30 godina zaborava vratio u prostorije stare Gimnazije i u ritmu muzike za ples povezao roditelje i djecu i pokojeg unuka, izmamivši ovacije i generacijske suze nostalgičnice.

‘Istina, nostalgičan sam, ali ne stoga što mislim da je nekad bilo bolje, nego prema onim trenucima iz naše mladosti kad smo imali malo, a dijelili puno. Dobre vibre i gušti iz prošlosti pokazale su se likarijom za nevolje sadašnjosti. Posebno me raduje kada vidim da to ne prihvaća samo moja generacija, nego da nam se priključuju i puno mlađi. To pokazuju projekti povratak Disca, Gitarijade, ali Turnira u briškuli i trešeti, a odnedavno i Ljetuj na Martinskoj, starom i zapostavljenom dijelu na drugoj strani zaljeva s najljepšim pogledom na grad’, kaže Ritmo.

A kako se upalila lampica za kariće?

‘Možda iz želje da pokažem kako se vrhunsko druženje uz malo adrenalina može dogoditi biti bez interneta i videoigrica. Karići su bili jedna od naših najdražih zabava kad smo bili dica. To je vozilo koje se izrađivalo u radionicama i garažama naših meštara. Gotovo da nije bilo djeteta koje ga nije imalo, a gradske nizbrdice s kojima Šibenik obiluje bile su mjesto uličnih utrka i prvenstava. Istina, karići su poznati od Rijeke do Dubrovnika, ali mi u Šibeniku smo posebni, kako zbog prošlosti a tako i zbog svog fundamentalističkog stava kad je posrijedi konstrukcija. Prije pedeset godina Šibenik je bio grad s puno industrijskih postrojenja, TLM, TEF, Vinarija, Revija… Gdje ima industrije ima i balinjera, kuglagera kako vam drago. Kako je svako dite imalo nekog u tvornici tako je svako lako moglo doći do 3 balinjere, a očevi i muška rodbina bi pomogli složiti prvi karić. Znaju za kariće u Italiji i Brazilu, ali i tamo i kod nas ih da tako kažem krcaju dodatnom opremom – te volani od automobile, te kočnice, te kotače sa skejta…. To je pomodarstvo. Mi smo ostali dosljedni: naše propozicije nalažu da jedini metalni komad - osim balinjera – može biti metalni vijak koji spaja timun s tijelom karića… I timun mora biti ispod glavne daske!  Želimo zaštiti  ovaj ovaj autentični karić kao izvorni šibenski proizvod. Osim toga takve staze u centru grada nema nigdje, kakvi Monte Carlo’, kaže Ritmo, posebno ističući široki generacijski raspon natjecatelja.

Najstariji je na prošlom svjetskom prvenstvu bio 81-godišnji Vlado Antunac, nekadašnji legendarni vozač Hitne pomoći, kojeg je najteže bilo nagovoriti da – stavi kacigu, što mu je, kako kroz smijeh reče, ‘izgledalo čudno odstupanje od tradicije’. Vozio je i sadašnji i bivši gradonačelnik Željko Burić, brojni šibenski očevi, kćeri i sinovi, a na natjecanje su pristigli i balinjeraši iz Rijeke, Dubrovnika, jedan čak iz Slovenije. I svi su bili oduševljeni.

Kako do 1. srpnja ima još vremena, eto dobrog razloga da tada i vi budete među natjecateljima. Za prijavu je potrebno ispuniti prijavnicu.