Prošlo je 28 godina od kada su pripadnici postrojbi bosanskih Srba ušli u Srebrenicu te potom počinili genocid nad bošnjačkim stanovništvom. Bosna i Hercegovina je i danas zemlja koju razdiru etničke podjele koje su i dovele do rata i naposlijetku genocida u Srebrenici
Srebrenica je bila proglašena 'zaštićena zonom' pod zaštitom Ujedinjenih naroda (UN) i nalazila se pod nadzorom pripadnika nizozemskog bataljuna UN-ovih mirovnih snaga. Međutim, ta činjenica nije spriječila snage bosanskih Srba da 11. srpnja 1995. godine upadnu i osvoje grad i vrlo brzo započnu masovne egzekucije stanovništva.
Sustavno je likvidirano preko 8000 osoba. Taj događaj smatra se najgorim masakrom u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine potvrdila je da se u Srebrenici dogodio genocid, a za genocid su pred Haškim sudom proglašeni krivima i glavni nalogodavci, politički i vojni vođe bosanskih Srba - Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Haški sud, Sud BiH, te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na pet doživotnih kazni i 781 godinu zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine u Srebrenici tijekom srpnja 1995. godine.
vezane vijesti
Ovaj tragičan događaj ostaje bolna točka u povijesti Bosne i Hercegovine i podsjeća na stradanja i patnje tijekom rata. Nažalost, unatoč utvrđenim činjenicama u sudskim presudama još uvijek je prisutno kontinuirano umanjivanje zločina i negiranje genocida koji se dogodio u Srebrenici, prije svega u bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj, ali i u samoj Srbiji.
Koliko je srpska strana nespremna prihvatiti bilo kakav oblik krivnje za zločin u Srebrenici govori i činjenica da je Vijeće ministara BiH (državna vlada op.a.) nije uspjelo proglasiti Dan žalosti na cijeloj teritoriji BIH zbog protivljenja ministara iz Republike Srpske. Dan žalosti se tako obilježava samo u pola zemlje, odnosno u Federaciji BiH.
Da ironija bude veća Srebrenica se nalazi u Republici Srpskoj tako da se Dan žalosti ne odnosi na područje na kojem se genocid dogodio. Zbog upornog i sustavnog odbacivanja krivnje za zločine počinjene tijekom rata u BiH, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko je prije dvije godine donio odluku o zabrani veličanja ratnih zločina.
No, odluka je za sada ostala tek mrtvo slovo na papiru jer nije zaustavilo da se negiranje zbog neodlučnosti sudova da pokreću postupke po ovoj osnovi. Prema posljednjim informacijama u dvije godine Tužiteljstvo BiH nije podignulo niti jednu optužnicu za negiranje genocida.
Milorad Dodik, najmoćniji srpski političar u Bosni i Hercegovini uporan je u nepoštivanju žrtava Srebrenice. Ide toliko daleko da je prije nekoliko dana čak i opsovao genocid u svađi s bošnjačkim političarem. Sam Dodik je kao političar u 15 godina prošao daleki put od priznavanja do potpunog negiranja genocida u Srebrenici.
Nema mira
Dodik u posljednje vrijeme sve snažnije radi na rastakanju mira u Bosni i Hercegovini upornim inaćenjem međunarodnoj zajednici i aktualnom visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu. Posljednja pljuska bila je suspenzija svih odluka Ustavnog suda BiH u Republici Srpskoj. Situacija je takva da se u BiH, nažalost sve češće u izjavama političara spominje i riječ - rat
Pošto ideja relativizacije stiže iz samog vrha politike unutar srpskog nacionalnog korpusa, teško je očekivati bilo kakve promjene bez potpune promjene smjera u Banja Luci i Beogradu. Za sada takve snage nisu na vidiku. Upravo suprotno, opcije koje se nalaze u oporbi su ekstremnije od ovih na vlasti. Schmidt je u utorak obećao da će raditi na tome da svi koji negiraju genocid budu kazneno gonjeni.
I dok Bošnjaci budu pokopavali 30 žrtava genocida u obližnjem Bratuncu Srbi će održavati parastose za svoje žrtve rata u pomno osmišljenoj predstavi pokušaja izjednačavanja krivnje za rat.
Treba naglasiti da negiranje genocida i umanjivanje zločina u Srebrenici nije samo nepoštivanje žrtava i njihovih obitelji, već i kršenje temeljnih principa pravde, istine i pomirenja. To otežava proces suočavanja s prošlošću, obeshrabruje pomirenje među zajednicama i sprečava napredak prema trajnom miru. Važno je da se nastavi s osudom negiranja genocida i umanjivanja zločina te da se podrže napori koji promiču istinu, pravdu i pomirenje. To uključuje obrazovanje o povijesnim činjenicama, suočavanje s prošlošću putem sudske odgovornosti i promicanje dijaloga i razumijevanja među različitim zajednicama.
