Sebični ste! Doboga ste sebični. Jest, vrijeme je štednje. Otpuštanja u kanadskoj drvnoj industriji, kriza finske računalne industrije, dramatični poremećaji na češkom turističkom tržištu, sve to svjedoči o zlom vremenu. A vi brinete samo za sebe, razmišljate samo kako ćete uštedjeti i mislite da je vama najgore na svijetu. Nije, ne da vam nije najgore na svijetu, nego vam je, zapravo, dobro
Što biste da ste profesionalni političar? Na čemu biste uštedjeli da ste na njihovom mjestu? Kako biste organizirali vlastiti život suočeni sa strahom od recesije da ste Luka Bebić, Radimir Čačić ili, bez uvrede, Anto Đapić
Uzmite, evo, Radimira Čačića. Čovjek duže od desetljeća uvjerava sebe i druge da je stručnjak u nečemu, veli da je silni novac zaradio dok nije ni pomišljao da će se baviti politikom. Unatoč tome, zbog brige za narod kojem pripada, već dugo pokušava postati zastupnik, gradonačelnik, predsjednik, premijer ili što već. E, taj je dragi čovjek nedavno na jedan od beskorisnih sastanaka o Sloveniji došao skupocjenim Chryslerom.
Stranački je glasnogovornik – a stranka je, podsjetimo, Hrvatska narodna - odmah pojasnio da spomenuti automobil i nije toliko skup jer je zapravo polovni, kupljen je na leasing za tričavih 215 tisuća kuna!? Super, već smo se uplašili da hrvatski političari uludo troše ogromne svote, kad ono, HNS je kupio jadni, polovni Chrysler za bijednih 215 tisuća kuna. I fićo je skuplji.
Kako bi i na čemu mogao štedjeti Luka Bebić? Predsjednik Sabora, diplomirani agronom, smiješila mu se svjetska karijera među krumpirima i rotkvicama, ali on je sve napustio i posvetio se politici da bi svoju voljenu Domovinu izbavio iz problema. Nije mu, hajde, baš uspjelo, ali je uspio, pisali su mediji, nedavno u Zagrebu kupiti stan od 126 kvadrata za svega 460 tisuća eura.
I Bebić, naravno, ima objašnjenje: njegova je kći, naime, podigla kredit od 120 tisuća eura, dok su 30 tisuća eura izvukli iz obiteljskoga fonda. Ostalo su, veli, namaknuli prodajom staroga stana. Da nije bilo djeteta, prvi bi nam čovjek parlamenta još živio u nekoj derutnoj izbi, što, u svakom slučaju, ne bi bilo lijepo. Je li, dakle, mogao uštedjeti na kupnji novoga stana? Naravno da nije, reći će svatko objektivan, dobronamjeran te nadasve zainteresiran za razvitak demokracije u Hrvatskoj.
Anto je Đapić, pak, štedio gdje je stigao? Nije pušio, pio ni kartao, nije ganjao lake žene, nije, zapravo, ganjao nikoga, pa je nakupio i poneki kilogram te, uz kilograme, još poneku sitnicu. Đapić je tako mukotrpnim odricanjem postao vlasnik stana na Jarunu od 105 kvadrata, stana u Osijeku od 60 kvadrata, zemljišta u Osijeku od svega 1.200 četvornih.metara, vikendica u Baranji i na Viru, polovice kuće u Kaštel Starom, skromne ušteđevine te automobila koje mu voze supruga i kći. I gdje on više uopće može uštedjeti, na čemu, a da svoju obitelj grubo ne liši stana u Osijeku koji toliko vole, onoga u Zagrebu za koji su neosporno vezani ili kuća, bilo u živopisnoj Baranji, bilo u ljekovitoj morskoj klimi?
Na čemu bi štedio Vladimir Šeks? Taj skromni i samozatajni čovjek, koji se odavno odrekao redovitog druženja s britvom, ima jedva dva stana koja dijeli – jedan s bivšom, drugi sa sadašnjom suprugom. S potonjom dijeli i vikendicu. Uopće, tko zna u kojem bi pravcu išao njegov život, možda bi, na koncu, spavao pod mostovima, da, eto, nije upoznao drugu ženu koja, uz sve navedeno, posjeduje još jedan stan. Šeks, inače, nema automobil, što njegovu socijalnu situaciju dodatno usložnjava te dokazuje da on zapravo nema na čemu ni štedjeti.
A što bi tek rekao mladi Gordan Jandroković koji će još trebati puno raditi da bi stekao više od onoga što posjeduje. A posjeduje tek kuću u Bjelovaru od 200 četvornih metara vrijednu 100 tisuća eura, dionice vrijedne 253 tisuće kuna, supruga mu ima dva automobila vrijedna šesnaest tisuća eura, 'ostale pokretnine' vrijedne 22 tisuće kuna, plaću od osam tisuća i 600 kuna, a imaju i neimenovane pokretnine u vrijednosti od 44 tisuće kuna koje su u vlasništvu djece (?!).
Hoćete li još? Hoćete li priču o skromnom slugi naroda Ivi Sanaderu i njegovoj supruzi Mirjani? Oni su u teškoj oskudici – oboje su na proračunskim plaćama, djeca im se još školuju, teškom mukom uspjeli izdvojiti za Mirjaninu torbu marke Birkin koja košta stotinjak tisuća kuna. A i oni, siroti, imaju samo nešto kvadrata po Splitu i Zagrebu – kućica i stančić – dok premijer raspolaže minornom kolekcijom satova vrijednom tek nekih 150 tisuća eura.
Mogli bismo ovako unedogled, ali ste, vjerujemo, shvatili i sami. Shvatili ste koliko je duboko nepravičan vaš pritisak na profesionalne političare da smanje plaću - ipak je riječ o ljudima koji, koristeći blagodati državnoga proračuna, nesebično otkidaju od vaših usta da bi vam bilo bolje. A i to košta, što biste, da rade džabe?
