U Centru mladih Ribnjak predstavljeni su rezultati istraživanja 'Stavovi prema strancima i manjinama u hrvatskom društvu u 2024. godini: Prijetnja, susret i suživot' te pokazuju kako su se stavovi hrvatskih građana prema strancima mijenjali u odnosu na 2013. i 2017., kad su provedena slična istraživanja.

Autori istraživanja Drago Župarić-Iljić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Sara Lalić iz Centra za mirovne studije na početku predstavljanja rezultata istaknuli su da se u razdoblju od 2017. naovamo dogodio svojevrstan zaokret kad je u pitanju antiimigrantska retorika, a, kako kažu, to je posebice vidljivo u predizbornim kampanjama.

'Istovremeno nam nedostaje sveobuhvatnija migracijska i integracijska politika', naglašavaju autori.

U društvenom kontekstu, razdoblje od 2017. u Hrvatskoj su, između ostalog, obilježili zatvaranje tzv. balkanskog koridora nakon migrantskog vala, uz značajne restrikcije i skretanje migracijskog diskursa u priču o sigurnosti, pandemija covida, prirodne katastrofe poput potresa i poplava (koji su zasigurno imali utjecaj i na migracijske obrasce) te dolazak stranih radnika iz područja južne i jugoistočne Azije u Hrvatsku unazad tri godine.

Većina ne podržava dolazak stranaca, ali smatra da su nam nužni

Istraživanje je pokazalo vidljiv trend pada podrške pravima stranih doseljenika. Svega trećina (34 posto) građana smatra da bi stranci koji žive i rade u Hrvatskoj trebali imati pravo na to da im se obitelj doseli u Hrvatsku. Najmanja razina podrške je, pokazuju rezultati, pak na razini političkih prava stranaca (sloboda govora, javni istupi i glasanje).

Čak 53 posto Hrvata ne podržava dolazak stranaca te njih 59 posto smatra da snižavaju cijenu rada. Istovremeno ih 55 posto svejedno smatra da su nam u ekonomskom smislu potrebni kako bi popunili ona radna mjesta koja su postala neprivlačna domaćim radnicima.

Pomalo paradoksalnu situaciju imamo i po pitanju stavova o državnom intervencionizmu. Istraživanje je s jedne strane pokazalo visoko slaganje s tvrdnjama da bi država trebala kažnjavati i poslodavce i stanodavce koji iskorištavaju i izrabljuju strane radnike, a s druge strane vidljiva je i velika podrška slanju vojske i postavljanju žilet-žice na granice, kao i pushbacku.

'S jedne strane je, dakle, vidljiva potreba građana za uređivanjem tog nesređenog sustava koji je stihijski postavljen, a s druge krajnje restrikcije u smislu sigurnosnog aspekta', ističe Župarić-Iljić.

Stariji, katolici i desno orijentirani imaju negativniji stav

Ono što se moglo i očekivati je to da su ljudi starije životne dobi - od 60 godina naviše - imali nešto negativnije stavove prema strancima, kao i oni nižeg stupnja obrazovanja, nižih ukupnih prihoda u kućanstvu i standarda nižeg od prosjeka. Stanovnici iz ruralnih sredina imali su samo nešto negativniji stav prema strancima nego oni u urbanim sredinama, ali nipošto nije riječ o značajnoj razlici, naglašavaju autori.

Očekivani su stavovi prema strancima i kad je u pitanju vjeroispovijest i politička pripadnost. Katolici tako imaju tvrđe stavove prema njima u usporedbi s ateistima i agnosticima, kao i oni na desnom dijelu političkog spektra u odnosu na lijevo orijentirane.

Najnegativniji stav prema strancima sad imaju Zagrepčani

No ono što iznenađuje je da u 2024. nešto negativniji stav prema strancima imaju žene u odnosu na muškarce te da, s regionalnog aspekta, najnegativniji stav imaju stanovnici Zagreba i okolice, a dosad su prema strancima najnegativnije bili nastrojeni Dalmatinci.

'Istraživanje je pokazalo da negativnije stavove imaju mahom ljudi koji su imali kontakt i susret sa strancima. S druge strane, prema tzv. teoriji kontakta, kontakt je poželjan, no on treba biti kvalitetan i smislen. Stoga se postavlja pitanje zašto ljudi sada prijavljuju negativniji stav u sredinama u kojima imaju najveće mogućnosti ostvariti taj kontakt', pita se Župarić-Iljić, naglasivši da je izrazito važno razgovarati o tome kako taj kontakt učiniti smislenijim.

'Imamo dakle pomalo shizofrenu poziciju. Nije da želimo kontakt, nije da ga ostvarujemo, nemamo izrazito pozitivno mišljenje o strancima, ali kao da smo svjesni toga da su, ekonomski gledano, oni naša nužnost', ističe on.

Najviše građana vidi Arape kao prijetnju

U odnosu na 2013. udvostručio se broj građana koji vide Arape kao prijetnju, a porastao je i broj onih koji kao prijetnju vide muslimane i tražitelje azila. U odnosu na 2013. Rome kao prijetnju vidi manje Hrvata, a u odnosu na 2017. porastao je broj ljudi s takvim stavom.

Najmanju prijetnju Hrvatima pak predstavljaju Ukrajinci i stranci iz zapadnih zemalja EU-a, kao i Bošnjaci koji žive u Hrvatskoj.

Većina za integraciju

Bitno je naglasiti i da se Hrvati više boje utjecaja stranaca na njihovu kulturu nego što se boje za svoju sigurnost i sigurnost svoje imovine.

Porastao je broj ljudi koji smatraju da stranci ne bi trebali pokazivati kulturna i vjerska obilježja, no ipak 58 posto građana smatra da bi trebali zadržati svoju izvornu kulturu.

To upućuje da većina Hrvata smatra da je poželjniji integracijski model uređivanja različitosti koje proizlaze iz nekih kulturnih, vjerskih i etničkih posebnosti u odnosu na separacijski (primjerice, stav da stranci trebaju odustati od svoje kulture ili da ne bi trebali uopće usvojiti hrvatsku kulturu).

'Otvara to prostor za dijalog o poželjnim modelima, ali upućuje i na to da većina građana vidi da je potrebno raditi na integraciji te da ona nužno ne podrazumijeva izolaciju i separaciju', kaže autor istraživanja.

Velik dio hrvatskog društva ipak otvoren

Pozitivan pokazatelj je i to da najmanje polovica građana smatra da im nijedna od skupina uključenih u istraživanje ne predstavlja nikakvu prijetnju.

'Dakle živimo u društvu u kojem je velik dio građana otvoren', zaključuje autorica istraživanja Lalić.

Anketno istraživanje je za Centar za mirovne studije provela agencija IPSOS tijekom kolovoza 2024. na reprezentativnom uzorku od 978 punoljetnih ispitanika. Publikacija će u siječnju biti tiskana i objavljena na internetskim stranicama Centra za mirovne studije.