Marko Veselica, bivši čelnik HDS-a i HKDU-a, ekonomist i političar kojega su zbog angažmana i zatvaranja u vrijeme Hrvatskog proljeća proglasili 'hrvatskim Mandelom', umro je jučer u 81. godini života u zagrebačkoj bolnici Fran Mihaljević. Svojim ustrajnim promicanjem ideje o samostalnosti Hrvatske, demokracije i tržišne ekonomije u teškim vremenima neumorno je gradio put prema hrvatskoj neovisnosti koja će tek početkom devedesetih postati naša stvarnost. Veselica će, prema mišljenju mnogih, ostati zapamćen kao čovjek nesvakidašnje osobnosti, energije i predanosti kojom je doprinosio hrvatskoj politici, političkoj i gospodarskoj misli te stvaranju slobodne, neovisne i demokratske Hrvatske, čime je uhrvatskoj modernoj povijesti ostavio trajan i neizbrisiv trag
Veselica se rodio u Glavicama kod Sinja 1936. godine u partizanskoj obitelji. Njegov otac Stipe otišao je u partizane skupa s djedom Zorana Milanovića, a čvrste veze stečene u ratu ostale su nepokidane i nakon kraja rata pa je tako otac bivšeg hrvatskog premijera postao vjenčani kum Veseličinom bratu Vladimiru s kojim je skupa studirao ekonomiju. Veseličin otac, pak, nije doživio kraj rata te je poginuo od topovske granate u selu Kijevu u završnim operacijama oslobađanja Knina u listopadu 1944. godine..
Kao dijete palog borca imao je pravo na invalidski dodatak što je značajno pomoglo u financiranju smještaja i prehrane u studentskoj menzi zagrebačkog Ekonomskog fakulteta gdje je Veselica doktorirao kao jedan od najuspješnijih studenata. Kao stručnjak za teoriju gospodarstva te ekonomiku kadrova i obrazovanja Veselica se zapošljava na fakultetu kao docent, a ubrzo zasniva i obitelj.
Usporedo sa znanstvenom karijerom, budući najpoznatiji politički uznik krajem 60-ih i početkom 70-ih godina sve se više okreće politici te se pridružuje masovnom pokretu poznatijem kao Hrvatsko proljeće. U tom reformnom razdoblju u hrvatskoj politici, društvu i kulturi koje je posebno obilježeno legitimiranjemhrvatskog nacionalnog identiteta i traženjima koja iz njega proizlaze, ekonomski stručnjak uviđa pogubnost beogradskog unitarizma te s istomišljenicima naglašava težnju za reformom gospodarskoga, kulturnog i političkog života u kulturnim institucijama, među intelektualcima, znanstvenicima i studentima.
vezane vijesti
Tijekom buđenja hrvatske svijesti, Veselica koji je tada upamćen po svojim govorima i člancima, žestoko zastupa realizaciju ekonomske reforme koja nije odgovarala administraciji u Beogradu.
Buđenje hrvatske svijesti
Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. kao jedna od vodećih figura tog pokreta, optužen je za kazneno djelo 'kontrarevolucionarnog napada na državno i društveno uređenje i kazneno djelo udruživanja protiv naroda i države' te je kao prvooptuženi u postupku u kojem se još sudilo Šimi Đodanu, Anti Brunu Bušiću, Vladi Gotovcu, Hrvoju Šošiću, Jozi Ivičeviću, Zvonimiru Komarici, Anti Gliboti, Anti Bačiću, Vlatku Pavletiću i Franji Tuđmanu, osuđen na sedam godina strogog zatvora te četiri godine zabrane javnog istupanja. Istovremeno uklonjen je sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
Za vrijeme izdržavanja kazne u zatvoru Stara Gradiška 1976. godine Amnesty International proglasio je Veselicu zatvorenikom savjesti planete, a godinu dana kasnije, dva mjeseca prije odsluženja kazne, ista organizacija ga proglašava zatvorenikom savjesti planete za tekući mjesec.
Nepokoleban zatvorom
Po izlasku iz zatvora 1981. Veselica nastavlja političko djelovanje te je na temelju njegovih mišljenja objavljenih u razgovoru pod naslovom 'Hrvatsko pitanje - smrtonosna bolest Jugoslavije' u uglednom njemačkom magazinu Der Spiegel optužen za lažno predstavljanje političke situacije u Jugoslaviji. Sudska presuda je rigorozna te je onovno osuđen, ovaj put na 11 godina zatvora i 4 godine zabrane javnog istupanja. No, spretnošću odvjetnika, pušten je iz zatvora nakon odležanih pet godina.
Dolaskom višestranačja u Hrvatsku 1989. godine, Veselica se još jednom politički aktivira te postaje pravi inicijator osnivanja HDZ-a i generator povijesnog okupljanja na Plešivici u klijeti Ante Ledića kad se dogovaralo osnivanje stranke.
Prema Veseličinim riječima, Franjo Tuđman se nije poslije ponio korektno, nego je s Vladimirom Šeksom organizirao tajnu osnivačku skupštinu kako bi uklonio Veselicu iz upravljačkih tijela u HDZ-u. Veselici je uzeo stranku doslovno 'ispred nosa', što mu je Veselica poslije oprostio.
Naime, prema jednoj priči osnivački skup HDZ-a u zagrebačkom hotelu Intercontinental prijavljen je policiji kao osnivanje političke stranke što je u ono doba bilo kršenje zakona i za sobom je automatski povlačilo zabranu skupa. Veselica, navodno, nakon zabrane uopće nije znaoda je skup zakazan u prostorijama kafića NK Borac, a kako skupu nije nazočio, nije izabran za predsjednika stranke.
Popularniji od Tuđmana
Valja napomenuti kako je u to doba Veselica bio znatno popularniji od Tuđmana u iseljeništvu, no kako je Tuđman dobio putovnicu tri godine prije Veselice, budući prvi hrvatski predsjednik to koristi te pridobiva iseljenike za sebe.
Veselica Tuđmanov doprinos utemeljenju i obrani samostalne Hrvatske priznaje za neupitnim, jer je Tuđman, kako je kasnije znao kazati, kao partizanski general-major u Beogradu 'dobro upoznao velikosrpsku mafiju u Beogradu i znao se efikasno boriti protiv nje' iako mu je učestalo i javno spočitavao ljude kojima se okružio.
Uklonjen iz krugova osnivača HDZ-a, Veselica nije pokoleban te kao prvi predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika (HDPZ) s pristašama i bratom Vladom 1992. osniva Hrvatsku demokratsku stranku, a nešto kasnije i Hrvatsku kršćansku demokratsku uniju (HKDU). Usporedo s političkim djelovanjem neupitni hrvatski politički prvak postaje i član Predsjedništva Paneuropske unije za Hrvatsku i član časnog suda Viteškog alkarskog društva iz Sinja.
Nepravedno zapostavljen
Tijekom zatvorske i ukupne izolacije koja je trajala 18 godina napisao je desetak knjiga iz različitih područja duha i znanosti. U političkom djelovanju naglasak stavlja na katoličku vjeru i svoj hrvatski narod stavljajući u prvi plan utemeljenje pravne države u kojoj su ljudska i narodna prava kao i socijalna sigurnost svih građana te pošteno tržno gospodarstvo na najvišoj razini civilizacijski i kršćanskih dosega. Na izborima u listopadu 1995. postao je zastupnik u Hrvatskom saboru, ali na izborima 3. siječnja 1999. ne uspijeva ući u hrvatski parlament te polako izlazi iz javnog političkog života.
O njegovom životu snimljen je tek jedan dokumentarni film naziva 'Riječ kao zločin', no poznavatelji lika i djela Marka Veselica opravdano smatraju kako je to premalo, obzirom na žrtvu koju je hrvatski političi prvak dao za slobodnu, neovisnu i demokratsku Hrvatsku.
