Jedna stvar je napraviti igru koja će se svidjeti apsolutno svakome. Kompletno druga stvar je kreirati igre koje su toliko brutalno nekorektne da njihovo spominjanje stvara otvoreni osjećaj averzije. Većina naslova u tom popisu, rekli bi neki, sadrži određenu dozu ironije. Međutim, zahvaljujući količini kontroverze vezane uz tematiku, njihovo mjesto u povijesti zabilježeno je zbog činjenice da otvoreno vrijeđaju dosta velik broj ljudi. Zbog toga vam ovog tjedna donosimo vam Gamereportovu top listu najuvredljivijih video igara ikad. I zapamtite: makar sve ove igre imaju neku hijerarhiju unutar top liste, budite uvjereni kako se radi o toliko groznim igrama da ih je pravi izazov ne staviti sve na više-manje prvo mjesto.

5. Custer's Revenge (1982)

Peto mjesto bez ikakve rezerve drži gotovo legendarni Custer's Revenge - igra u kojoj igrajući legendarnog generala George Armstrong Custera vršite "osvetu" za poraz kod Little Big Horna tako da silujete indijanke vezane za kaktus. Osim što ovo zvuči dosta uvredljivo kao koncept, budite apsolutno sigurni da je deset puta gore kada to nekome pokušavate objasniti u sklopu članka. Custer's Revenge izašao je davne 1982 na Atariju 2600, a napravila ga je firma pod imenom Mystique - developer poznat po igrama namjenjenim odraslima.

4. Bonetown (2008.)

Ova šaljiva akcijska avantura u kojoj se, citiramo, "karate", dolazi od genijalaca iz D-Duba. Iako autori tvrde kako se radi o hibridu RPG-a i Grand Theft Autoa, činjenica je da igra ima relativno malo veze sa uspješnicama dotičnog žanra. Konkretno, igra je fuk-fest kopija Grand Theft Autoa sa crtić-pornografijom, politički nekorektnim temama, jeftinim slapstick nasiljem i seksizmom. Šlag na tortu dodaje pojava porno-zvijezde Rona Jeremya kao jednog od glavnih likova (pored Isusa). Da ne znamo bolje, svima zainteresiranima za Bonetown igru bi kratko opisali sa "ona kopija GTA gdje imaš Rona Jeremya i kontrole za seksanje". Inače, nedavno se na Steam Greenlightu pojavila verzija bez pornografije koja samo čeka odobrenje šire publike.

3. Rapelay (2006.)

Ako ste mislili kako Custer's Revenge i Bonetown spadaju u satirične pošalice, vrijeme je da upoznate japansku stranu priče. Ovaj višestruko opjevani naslov igrača stavlja u ulogu poremećenog stalkera. Radnja kulminira kada u jednom trenu dobijete priliku silovati majku i njene dvije kćeri...i to napravite uz zabrinjavajuću količinu detalja. U ovoj igri nema ironije, humora ili traga satire. Radi se doslovce o simulatoru silovanja. Rapelay je razvijan sa strane japanskog developera Illusion i trenutno je zabranjen u Tajlandu, Maleziji, Argentini i Australiji.

2. Super Columbine Massacre RPG! (2005.)

Za tragediju u Columbineu znaju više-manje svi. Radilo se o masovnom ubojstvu tijekom kojeg su dva učenika pobila velik broj kolega i profesora, te na kraju dosudili sami sebi prije nego što ih se domogla lokalna policija. Super Columbine Massacre RPG! igra je koja, makar za razliku od Rapelaya i Custer's Revengea imala strukturu i izazovan gameplay, predstavlja tabu jer je temeljena na pravoj tragediji. I što je najgore, ona se pretjerano ne trudi prenjeti poruku protiv nasilja (makar autor tvrdi drukčije). Dapače, stavlja igrača u čizme dvije psihički nestabilne osobe, te proživljava stilizirano iskustvo masakra u školi iz osobne perspektive. Potez izrade ovakvog naslova vrlo je odvažan, da ne kažemo blesav. Međutim, nekako nam se čini kako iz čistog respekta prema žrtvama ovakve stvari možda ne bi trebale izlaziti.

1. Operation Pedopriest

Iako bi ovaj naslov u nekim drugim regijama zbog svoje tematike predstavljao daleko manji problem nego kod nas, i dalje tvrdimo da radi o dovoljno uvredljivom softveru za prvo mjesto na našoj top listi. Operation Pedopriest igra je u kojoj kontrolirate tim specijalno treniranih eunuha koji rješavaju loš publicitet koji katolička crkva dobiva zbog optužaba za pedofiliju. Kada previše medija sazna o razvratnom životu lokalnih svećenika, igra je gotova. "Protivnici" su vam ovog puta rasplakana djeca koja privlače medije i policiju, te ometaju crkvu u "vrlo važnoj bitci za obranu svećeničkog stila života, kao i njihove...autonomije". Iako ova satira definitivno spada u nešto čemu bi se uz dobru dozu ironije mogli i nasmijati, činjenica je da vic ne bi sjeo u sredinama poput naše.