Riječ je o čak 410 predmeta, o kojima brigu vodi poznati osječki povjesničar umjetnosti i legitimni čuvar masonskog blaga, viši kustos Grgur Marko Ivanković, piše Glas Slavonije.

Zanimljivo je da je Muzej Slavonije ostavštinu posljednje osječke masonske lože dobio u baštinu još početkom Drugog svjetskog rata, ali predmeti spremljeni u zakovane sanduke završili su u jednom od muzejskih depoa te pali u zaborav. Ponovo će biti otkriveni i samim djelatnicima Muzeja tek 1994., kada je Muzej imao "generalno spremanje". Kada su djelatnici otvorili sanduke, nisu bili sigurni kakvi su se to predmeti uopće našli pred njima.

'Osječka loža, pod imenom Budnost, djelovala je sve do Drugog svjetskog rata, jer poznato je kako slobodno zidarstvo ne djeluje u nedemokratskim društvima. U Njemačkoj su bili zabranjeni s dolaskom Hitlera na vlast i bili su svjesni da se takva ideologija primiče i nama te da je gotovo s djelovanjem, pa su svu svoju imovinu razdijelili.

Zgradu u kojoj je bila posljednja loža, na Trgu baruna Trenka, poklonili su gradu Osijeku i u njoj su i danas brojne građanske udruge. Dio namještaja, predmeta i pribora darovali su Muzeju, a ostavština je službeno preuzeta od posljednjeg starješine lože Budnost, Andrije Krbavca, inače vlasnika Štamparskoga zavoda', kazao je Ivanković.

Tadašnji je ravnatelj Muzeja, dr. Franjo Buntak, preuzeo i biblioteku sa slobodnozidarskom literaturom, koja datira još od 1780-ih godina, a kada su 1994. sanduci otvoreni, nije se odmah znalo o čemu je riječ.

'No kako smo se počeli interesirati što su uopće ti predmeti, brzo smo shvatili o čemu se tu radi. Ubrzo smo našli i popis o primopredaji, a raspitali smo se i kod drugih kolega. Najviše smo informacija dobili u Magyar Nemzeti Múzeumu u Budimpešti. Tako smo saznali da su naše pregače majstorske, ali i da su kožne torbice služile da se u njih odlože predmeti i nakit kada braća ulaze u hram. Naime, pri ulasku morao se skinuti sav nakit, sat i ukrasi kako se nitko ne bi isticao', naveo je Ivanković.

Posebnost osječke zbirke je što su u Muzeju sačuvane i knjige masonskih rituala.

'Postojanje slobodnozidarskih udruženja nikada nije bila tajna. Tako, primjerice, u Osječkom adresaru iz 1937. nalazimo adresu i broj telefona Slobodnozidarske lože. Tajna je samo čin obreda i tko su članovi. Mi imamo Knjigu rituala na njemačkom jeziku, koju je 1888. izdala Velika loža Ugarske. U Ritualu točno piše što gdje stoji, nacrtano je kako mora izgledati hram i tko gdje sjedi, tko što nosi i tko lupa čekićem, tko kada ustane, a tko sjedne. Zapravo, sve je poznato. Cijeli je taj obred ritualni čin, koji je možda nekom smiješan ili čudan', istaknuo je Ivanković.

Inače, najveći dio zbirke danas čini pribor za jelo, ali tu su i stupovi iz hrama, namještaj, staklenka iz temeljnog kamena sa spomen-spisom, mačevi, torbice i pregače majstora, naslonjač starješine lože, kutija za balotiranje.

'Slobodni zidar ne možete postati vlastitom željom, nego vas netko mora pozvati i preporučiti. Nakon što se odobri vaš potencijalni ulazak u ložu, svi članovi balotiranjem glasaju za vas. I to tako da svatko uzme jednu bijelu i jednu crnu kuglicu. Smatrate li da je budući član dostojan masonske lože, bijelu kuglicu ubacujete u bijelu posudicu, a crnu kuglicu u crnu posudicu. No ako mislite da osoba nije baš najbolji kandidat za slobodnog zidara, onda crnu kuglicu ubacujete u bijelu posudicu.

Kada se kutija otvori, ako u dijelu s bijelim kuglicama ima crna kuglica, potencijalni kandidat ne može postati mason, jer očito netko od braće u njega nema povjerenje. To znači da vam čak ni poziv ili preporuka nisu dovoljni ako vas ne prihvate svi', objasnio je Ivanković.

Najstarija je osječka loža osnovana 1773. i djelovala je do kraja 18. stoljeća, kada je prestala s radom.

'Cijelog 19. stoljeća slobodnog zidarstva u Osijeku nije bilo. Tek krajem tog stoljeća utemeljena je Velika loža Ugarske i u tom je dijelu carstva počinju pretkraj 19. stoljeća ponovo razvijati lože. Osječki slobodni zidari bili su članovi zagrebačkih loža. Tek kada ih je u Osijeku bilo dovoljno, počeli su svoje djelovanje.

'Zgrade na kojima možete vidjeti masonsku simboliku današnja je zgrada Fine sa svoja dva velika stupa te zgrada u Strossmayerovoj ulici gdje je Viktor Axmann keramičke pločice složio u slobodnozidarskoj simbolici', objasnio je Ivanković.

Smatra da slobodnih zidara zacijelo ima i danas u Osijeku jer je to stečevina demokracije i civilizacije.