Savršena je. Cover je predivan, a kroz tanku zaštitnu ovojnicu izgleda još elegantnije. Spremno iz stražnjeg džepa vadite zgužvane novčanice bakine penzije i pružate je trgovcu. Iz trgovine, s igrom u rukama, bježite bez pozdrava. Kupljeno blago nervozno uguravate u DVD player, do kraja instalacije ostajete bez gotovo svih noktiju (ispod jednog je krenula krv, pa ste odustali). I to je to, na desktopu napokon blista ikona Duke Nukema Forevera.

Vrištite i bez razmišljanja idete riješiti stvar krekom, a onda se sjetite da ste kupili oriđiđi! Na rubu ste sa živcima i vaše oči traže samo 'new game'. Igra se loada, gledate intro filmić, upijate svaku sekundu, istinski ste sretni. Nakon desetak minuta igranja iz vaših usta počinje navirati neviđena salva psovki. Ljuti ste, ma što ljuti, agresija isijava iz vas, pretvarate se u čudovište i spremni ste na sve! Čekate prokletu igru još od malih nogu, pa to je 14 izgubljenih godina! 'Četrnaest! Đubrad!' U međuvremenu ste upoznali ljubav života, skoro dobili i klinca, iz očaja čak kupili i PlayStation 2 iako ste prokletu konzolu igrali samo dva sata. Otad leži u ormaru, zatrpana prašinom, gdje joj je i mjesto! 'Konzole su krive za sve!' urlate već slomljenim glasom. Ako postoji apokalipsa, onda izgleda upravo ovako. 'Četrnaest godina!' još jednom izgovarate na rubu snage i rušite se na pod uslijed nesvjestice.

Dobro, možda malo dramatiziramo, ali svi smo barem jednom doživjeli veliko razočaranje slično opisanome. Čekate neku igru mjesecima ili čak godinama, svaku pristiglu vijest gutate kao Homer Simpson krafne, gledate screenshotove, videomaterijale, ostajete budni do sitnih jutarnjih sati kako biste uživo gledali konferenciju na E3-u. Igra će biti zaista savršena. Kad napokon stigne, shvaćate da ste sve to silno vrijeme zapravo čekali još jedan poluproizvod koji je imao jako dobar marketing koji ste i sami popušili.

Takvih situacija kroz povijest gejming industrije bilo je mnogo, a mi smo odlučili analizirati najgore od najgorih.

1. Daikatana

U gotovo svim tekstovima koji se bave ovom tematikom na prvom ćete mjestu zateći tu prokletu Daikatanu koja je po mnogima najgori ispljuvak gejming industrije. U povijesti. Mlađe generacije zasigurno se ne sjećaju, no oni od 20+ možda još u nekom kutku mozga imaju upamćen sav hype koji je okruživao famoznu Daikatanu. Naime, Daikatana je projekt Johna Romera, čovjeka koji se ranije proslavio kao jedna od glavnih faca u legendarnom Id Softwareu gdje je sudjelovao na razvoju Quake i Doom  franšiza. Opijen uspjehom, Romero je odlučio napustiti Id i započeti vlastiti biznis, a prvi njegov projekt bila je upravo Daikatana na kojoj je radio tada novoosnovani Ion Storm studio. O Daikatani smo na Gamereportu po prvi puta pisali baš početkom ove godine: 'Već 1997. godine svjetlo dana trebao je ugledati grandiozni projekt – Daikatana. Nakon što je igra većinski kreirana u Quake engineu, id Software je izdao Quake II engine, pa se Romero odlučio na promjenu, što je potrajalo godinu dana. Razvoj igre sve je više postajao pravi kaos koji je na E3 sajmu 1999. godine postao istinska katastrofa. Naime, prikazani demo vrtio se tek u 12 sličica u sekundi. Eidos je zbog toga napravio veliki pritisak na Romera i igra je svjetlo dana ugledala 2000. godine i smatrana je možda i najvećim neuspjehom u povijesti videoigara. Ipak, prodana je u 200.000 primjeraka, što je, prema tvrdnjama Romera, bilo dovoljno da se pokriju troškovi razvoja.'

Vjerujemo da vam citirani paragraf govori gotovo sve o velikom neuspjehu igre koja ipak ne bi bila smatrana tolikim neuspjehom da iza nje nije bilo velike marketinške kampanje koja je također bila puna kontroverzi. Naime, igra se promovirala pod sloganom: 'John Romero's about to make you his bitch. Suck it!'. Vjerujemo da prijevod nije potreban, no malo je reći da ovakve poruke nisu imale prođu ni kod gamera, a kamoli kod ostatka populacije.

Uvjetno rečeno dovršena igra bila je prepuna bugova i problema zbog čega je bila na rubu neigrivosti. Nije ni čudo, s obzirom da je primjerice dio level designa odrađivala tadašnja Romerova djevojka koja je kasnije svojih pet minuta slave doživjela skidajući se za magazine za muškarce.

2. Deus Ex: Invisible Wars

Tek smo došli do druge pozicije, a na popisu imamo već drugu igru nesretnog Ion Storma. Nakon Daikatane, u Ion Stormu su se malo zbrojili i napravili Deus Ex, jednu od najboljih igara u povijesti. Prilično je fascinantno kako je ista ekipa ljudi mogla prvo napraviti Daikatanu, a onda genijalni Deus Ex. Hm, ne nije fascinantno jer Ion Storm nas je vrlo brzo s drugim Deus Exom pod imenom Invisible War podsjetio koliko je u stanju napraviti lošu igru. Da, Invisible War je bio loš i odvratan. Tim više jer se nakon genijalnosti originala očekivalo nešto možda još i bolje. A Ion Storm nam je marketingom poručivao upravo to. Osim što je mehanikom bila vrlo pojednostavljena, igra je tehnički bila na rubu neigrivosti jer čak ni zvuk nije funkcionirao kako treba, da ne spominjemo mutavi AI ili fiziku koja je jedna od najgorih koje smo ikada vidjeli. Unatoč svemu, recenzije su bile sasvim solidne, no posljednju riječ imali su igrači i zbog te riječi igra je završila na našoj listi kao jedan od najvećih promašaja u povijesti gejminga.

Sljedeći tjedan na tržištu će se pojaviti treći Deus Ex kojemu najiskrenije želimo da bude na tragu originala, a ne opisanog nastavka.

3. (Gotovo) sve što nosi ime Petera Molyneuxa

Da, Molyneux je jedan od najzaslužnijih ljudi za razvoj gejminga općenito. Čovjek je to koji nam je donio igre poput Syndicatea, Populousa, Dungeon Kepera i Black & Whitea. Dobar dio njegovih igara može se nazvati revolucionarnim za svoje vrijeme, i to potpuno zasluženo. Međutim, nakon Black & Whitea, stvari su počele ići nizbrdo. Molyneux je tako prestao raditi dobre igre, a o njima nastaviti pričati kao o najboljim igrama ikad. Takvu situaciju još jednom smo doživjeli relativno nedavno s Fableom III koji je na kraju ispao, u najmanju ruku – ispodprosječno. Čovjek je tjedan dana prije izlaska igre pričao kako očekuje prodaju od pet milijuna primjeraka, a već tjedan dana nakon izlaska o tome da su ipak napravljene neke greške i da će sljedeća njegova igra biti, pogađate – revolucionarna. Molyneux je izgubio vezu sa stvarnošću i pravim gejmingom i vjerojatno bi mu najpametnije bilo da ode u poljoprivrednike ili tako nešto. Da čovjek zaradi koji žulj i prestane pričati bajke.

4. Duke Nukem Forever

Duke Nukem Forever najsvježiji je primjerak koji upisujemo na ovu listu iako ima definitivno najburniju povijest dostojnu kakvog gigantskog romana od tisuću stranica. Kad bi Đuku usporedili s romanom, onda bi taj roman svakih nekoliko stranica imao po koju istrgnutu stranicu. Upravo tako osjećali smo se igrajući DNF.

Kao što već i ptice na grani znaju, razvoj Duke Nukem Forevera započeo je još davne 1997. godine, a na tržištu se trebao pojaviti već 1998. Razvoja se prihvatio tada jedan od najjačih imena u gejming industriji – 3D Realms, studio pod vodstvom Georgea Broussarda, čovjeka koji snosi najviše krivice za neslavan Đukin kraj.

Nakon što je započeo razvoj igre, Duke Nukem Forever prošao je kroz pakao odgoda, pa čak i nekoliko promjena enginea. Spomenuti Broussard navodno je bio opsjednut konstantnom implementacijom novih stvari u igru i promjenama, iako nam nikako nije jasno koje su to 'nove stvari' jer u igri ne funkcionira čak ni napucavanje što je srž svakog FPS-a. Godine 2009. ekipa iz izdavačke kuće Take Two shvatila je da sve više nema smisla te digla tužbu protiv 3D Realmsa zbog nesposobnosti da u više od desetljeća završe igru. DNF projekt je ugašen, i to, kako se činilo, zauvijek. Godinu kasnije igru je ipak iz pepela digao Gearbox predvođen Randyjem Pitchfordom, čovjekom koji je radio na početnoj fazi Forevera prije nego što je napustio 3D Realms. Gearbox je, danas to znamo, skrpao dovoljno da donekle sliči na smislenu cjelinu, iako to zapravo nije. Duke Nukem Forever nakon 14 godina razvoja stara je i umorna igra koju je vrijeme pregazilo još prije desetljeća.

5. Half-Life 2: Episode Three

Kunemo se, Valve je najbolji razvojni studio igara u povijesti. Svaka igra koju je taj studio razvio čisto je zlato i igra vrijedna svake kune, dolara i eura. Tako su 2004. na tržište izbacili i Half-Life 2 koji je pokupio fantastične ocjene kritike i publike i danas je smatram jednim od najboljih singeplayer iskustava u povijesti FPS žanra. Odmah po izlasku obećane su i tri ekspanzije. Episode One na tržištu se pojavio 2006. godine, a Episode Two krajem 2007.

Episode Three nije stigao nikad, a pitanje je i hoće li ikad. Neshvatljivo je kako je tvrtka poput Valvea propustila završiti priču igre koja je i dan danas najbolje ocijenjena PC igra u povijesti. Istina je, provjerite na Metacriticu.

U međuvremenu smo dobili Portal i Portal 2, Team Fortress 2, a na putu je i Dota 2. Gabe Newell, preklinjemo te, daj nam tu treću epizodu i više te nikad nećemo sprdati po pitanju te mrcinske škembetine.