Uljezi od kojih strepe poljoprivrednici cijelog svijeta u daleku su Aziju stigli nakon što su opustošili polja u Sjevernoj i Južnoj Americi i subsaharskoj Africi. Njihovo je najsmrtonosnije oružje neutaživi apetit. Jedu bez prekida, dok ne potamane sve oko sebe, a onda se razmnožavaju i kreću ispočetka
Opasnost koja se nadvila nad pola svijeta stigla je s noćnim leptirima nježnog naziva jesenske sovice (Spodoptera frugiperda). Naime, njihove gusjenice pravi su strojevi za razaranje. U stanju su u samoj jednoj jedinoj noći stotine hektara poljoprivrednog zemljišta pretvoriti u pustoš.
vezane vijesti
U Sjevernoj i Južnoj Americi gusjenice jesenskih sovica već desetljećima neumoljivo proždiru nasade kukuruza, polja riže, uništavaju sirak pa čak i travu, mijenjajući izgled krajeva koje su napale, a lokalne poljoprivrednike bacaju u očaj i siromaštvo. Prije tri godine pojavile su se u Africi, a potom i u Aziji. Kažu da bi mogle svratiti i do Europe.
To je tek početak katastrofe
Jesenske sovice izdržljivi su letači koji noću prelete više do 100 km. Otkako su se u siječnju 2016. pojavile u Nigeriji, nezaustavljivo su se proširile afričkom kontinentom. Već sljedeće godine stigle su do juga Afrike, a dotad je u Gani već bilo proglašeno izvanredno stanje. U samo godinu dana gusjenice jesenske sovice opustošile su oko 300.000 hektara poljoprivrednih površina subsaharske Afrike, a šteta samo na nasadima kukuruza bila je procijenjena na tri milijarde dolara.
No bio je to tek početak katastrofe. Do lani su poharale poljoprivredna područja u 20 afričkih država. Potom se pročulo da su viđene i u Indiji, pa u Nepalu i Mijanmaru, a sad su započele i invaziju na Kinu.
Jedu kukuruz, ali mile su im i rajčice, jagode, breskve...
Latinsko ime frugiperda, izgubljeni plod, potječe od prehrambenih navika gusjenica jesenskih sovica koje mogu potpunosti uništiti cijeli godišnji urod. Odrasli leptiri jajašca polažu na mlade biljke u grozdovima od 50 do 200 komada. Iz njih se razviju gusjenice koje neprekidno jedu, jedu i jedu, dok ne pojedu sve što mogu i potom se zavlače u zemlju odakle nakon tjedan do mjesec dana izlaze noćni leptiri. Oni će u sljedeća dva tjedna svog života na biljke istresti nove grozdove ličinki, njih ulupno 2000. I tako u krug, sve dalje i dalje.
Gusjenice jesenske sovice hrane se s 80 različitih vrsta biljaka no najviše vole kukuruz. Tek kad ga potpuno potamane, prelaze na druge vrste: rižu, prosu, sirak, šećernu trsku... Mila im je i rajčica, a vole se osladiti i breskvama, jabukama, narančama, jagodama ili grožđem.
Stručnjaci vjeruju da su se jajašca ovih strašnih nametnika u Afriku stigla pošiljkama kukuruza iz SAD-a. Neki kažu sasvim slučajno, teoretičari zavjere tvrde - namjerno. Naime, u južnoj Africi nalaze se neka od najplodnijih tla na svijetu u kojem bi genetski modificirane kulture doživjele pravi procvat.
Alarmantno upozorenje: stižu i u Europu
Najgore je od svega što ti štetnici nemaju prirodnih neprijatelja pa je njihovo iskorjenjivanje gotovo nemoguće. Sredstva za borbu su ograničena, a troškovi enormni, upozoravaju stručnjaci. UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu FAO uputila je alarmantno upozorenje kako se očekuje njihovo širenje na Europu preko Sredozemlja.
Rješenje možda postoji, ali se mnogima neće sviđati. Naime, američki biotehnolozi su u kukuruz i druge biljke koje napada jesenski moljac prenijeli gen koji kodira proizvodnju bjelančevine s insekticidnim učinkom. Ličinke i gusjenice koje se hrane na Bt-kukuruzu tako se truju i ugibaju.
Nažalost, ovu dobru vijest odmah prati i ona loša. Naime, Bt-kukuruz ima štetne učinke i na oprašivače poput pčela. I dok pčele ugibaju, jesenske sovice postale su otporne i na Bt-insekticidne bjelančevine.
