Ruka odgovara na želje nositelja pomoću tehnologije strojnog učenja za dekodiranje njihovih EMG signala koji se pomoću elektroda prikupljaju kroz ljudsku kožu. Koristeći tehnologiju strojnog učenja računalo u pet milisekundi određuje što bi ruka trebala napraviti
Istraživači sveučilišta u japanskom gradu Hiroshimi razvili su robotsku protetsku ruku koju je moguće kontrolirati pomoću misli. Isprintana u jeftinom 3D printeru, ova ruka može izvesti široki dijapazon gesta pa čak i zaigrati igru kamen-škare-papir. Inženjeri se nadaju da će njihov izum ubuduće koristiti ljudi koji su zbog bolesti ili u nesreći ostali bez udova.
'Protetske ruke namijenjene su pacijentima koji su pretrpjeli amputaciju gornjeg ekstremiteta uslijed nezgode ili bolesti', rekao je Toshio Tsuji, profesor sistemske kibernetike na sveučilištu u Hirošimi.
Proteza s vanjskim napajanjem
Njegove mioelektrične protetske ruke zapravo su proteze s vanjskim napajanjem i koriste elektromiografske (EMG) signale koji se generiraju kontrakcijama mišića. A da bi se izradila mioelektrična protetska ruka usporediva s ljudskom, potrebno je što preciznije procijeniti namjeru kretanja iz izmjerenih EMG signala.
Ova ruka odgovara na želje nositelja pomoću tehnologije strojnog učenja za dekodiranje njihovih EMG signala. Oni se prikupljaju kroz kožu korisnika pomoću elektroda. Proces podsjeća na način na koji elektrokardiogram mjeri brzinu otkucaja srca. Signali se zatim šalju računalu koji koristeći tehnologiju strojnog učenja u pet milisekundi određuje što bi ruka trebala napraviti. Zatim potrebne električne signale šalje motorima u ruci.
Rezultati su nevjerojatno točni, a broj mogućih operacija već sada prilično dojmljiv. Osim što može zaigrati kamen-škare-papir, ova robotska ruka može na primjer podići bocu vode ili se rukovati.
Traže se ulagači
No pred istraživačima je još puno posla. Ruka može uhvatiti kvaku, ali je može pomicati samo ako je lagana. Naime, ruka zasad generirati samo 0,5 kiloponda maksimalne sile hvatanja.
Ovaj rad japanskih znanstvenika nedavno je objavljen u časopisu Science Robotics, a sad se traže financijeri za daljni razvoj projekta.