Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da bi pod ledenom korom ovog dalekog svemirskog tijela trebao postojati golemi ocean, što znači da je jedan od glavnih kandidata za razvoj života u Sunčevom sustavu.

'Enkelad nije samo oceanski svijet, to je svijet koji bi mogao biti nastanjivo stanište života kakav poznajemo', rekao je u ponedjeljak na konferenciji za medije znanstvenik na misiji Cassini, Curt Niebur.

Tri elementa života

Stručnjaci smatraju da je izvor golemih gejzira, koji kroz pukotine u tzv. tigrovim prugama širokim oko 4 metra izbacuju vodu što se pretvara u kristaliće leda i putuje daleko u svemir, duboki ocean koji prekriva cijelu njegovu površinu. Za nastanak života ključna su tri elementa – voda, odgovarajuće kemikalije i energija. Dosadašnja istraživanja pokazala su da Enkelad najvjerojatnije ima sva ti. Čini se da ima tekuću vodu jer su kristali koje izbacuje u svemir uglavnom sastavljeni od smrznute vode. Također ima i neke soli te organske spojeve poput metana i amonijaka. Postoji i velika vjerojatnost da ima hidrotermalne izvore energije. Cassini bi u oblacima koje izbacuje gejzir mogao potražiti dokaze za postojanje ova tri elementa. Molekule metana i vodika H2 te minerala stijena bogatih vodom trebali bi biti jaki znaci postojanja hidrotermalnih otvora na dnu oceana. Cassini bi također mogao otkriti tragove novih organskih spojeva. Konačno voditelji misije nadaju se da će utvrditi jesu li gejziri znak postojanja vode na nekim užim ili širim lokacijama.

'U srijedu ćemo zaroniti dublje no ikada u veličanstvenu perjanicu na južnom polu kako bismo prikupili do sada najbolje uzorke nekog vanzemaljskog oceana', objasnio je Niebur.

Sonda Cassini nije opremljena za istraživanje znakova života, no njezina bi mjerenja znanstvenicima trebala omogućiti da procijene koliko je Enkeladov ocean gostoljubivo stanište za njegov razvoj. Ekspedicije provedene na Zemlji pokazale su da su hidrotermalni 'dimnjaci' na dnu oceana izvori topline i kemikalija koje omogućuju da život buja čak i bez sunca. Takvi otvori izvor su energije i hrane za bakterije, a one su temeljna hrana za cijeli lanac složenijih organizama.

Molekularni vodik trebao bi potvrditi da se na dnu Enkelada odvija proces poznat kao serpentinizacija. U njemu minerali stijena bogatih željezom i magnezijem reagiraju s vodom na takav način da molekule H2O ulaze u njihove kristalne strukture.

'Količine emisija vodika otkrit će nam razine hidrotermalnih aktivnosti koje se odvijaju na morskom dnu, a time i količina dostupne energije', pojasnila je Linda Spilker, iz NASA-inog Jet Propulstion Laboratoryja u Kaliforniji.

Konačni rezultati današnjeg proleta kroz oblak gejzira mogu se očekivati kroz nekoliko dana ili tjedana.

Veličanstven uspjeh misije

Misija letjelice Cassini, koja je u orbitu Saturna ušla 2004. godine, polako se bliži kraju. Sonda je tijekom nje više puta obletjela Saturn i njegove brojne mjesece te na Zemlju poslala cijelo mnoštvo zadivljujućih i znanstveno vrijednih fotografija i podataka. Njezin današnji prolet bit će najbliži susret s Enkeladom. Sljedeće godine ona će prelijetati iznad i kroz Saturnove prstenove, a 2017. će je kontrolori misije usmjeriti prema atmosferi planeta u kojoj će izgorjeti. U sklopu misije na najveći Saturnov mjesec 2005. je spušten lender Huygens koji je konstruirala Europska svemirska agencija (ESA).

Enkelad je relativno malen mjesec. Njegov je srednji polumjer oko 252 km, odnosno oko 0,145 Mjesečevih. Srednja temperatura na površini iznosi −198 °C. Ima tek tragove atmosfere. Kriovulkani na južnom polu uvis u sekundi izbacuju oko 200 kg materijala, koji se uglavnom sastoji od kristalića smrznute vode, ali i natrijeva klorida, odnosno soli. 2014. NASA je objavila da je Cassini pod ledom na južnom polu otkrio ocean dubok oko 10 km, slično kao na Zemlji. Napukline u njegovoj ledenoj kori vjerojatno se pružaju nekoliko stotina metara u dubinu. Kanjoni, od kojih su neki dugi 200-tinjak km, a široki 10-ak, kao i pukotine u ledu dokaz su da na mjesecu postoje tektonske aktivnosti.