Sirota NASA sa srezanim budžetom u zadnje vrijeme djeluje kao Grunfova radionica. Sva velika postignuća u koja su ulupane milijarde dolara - ionski motori, plazmeni pogon, nuklearne propulzije i solarna jedra, osmišljena su prošlih desetljeća, prije nego što su financijske škare ušle u urede. Ipak, to ih nije omelo u snivanju novoga, smjeloga sna - kako efikasnije lansirati letjelicu u orbitu. Vidite ovo, vele NASA-ini inženjeri - jeftino, lako, a kreativno! Stavit ćemo shuttle na električni vlak, ubrzati ga do brzine zvuka i onda ga ispaliti u nebesa.
Nakon toga, pogonsku zadaću preuzima takozvani scramjet, mlazni motor sposoban ubrzati do deseterostruke brzine zvuka, sve do gornje Zemljine atmosfere. Tamo bi scramjet ispalio samo svemirsko vozilo, poput pištolja koji ispaljuje zrno iz cijevi.

Ekonomska računica je jasna - umjesto korištenja skupih kemijskih pogonskih raketa za postizanje orbite, mehaničko ubrzanje letjelice bi drastično srezalo troškove. Stan Starr, šef laboratorija za primijenjenu fiziku u centru Kennedy Space, kaže da tehnologija horizontalnoga lansiranja nije daleko. 'Sve ove komponente već postoje ili su proučene. Zapravo, samo spajamo dijelove koje NASA inače drži odvojeno', veli Stan.

Bombardiranje Njujorka
I tako, hrabri inženjeri već su razvili razne scramjete, poput X-43A ili X-51, raznorazni istraživački centri izrađuju dijelove, uz lansirnu rampu 39A već se gradi trokilometarska testna šina... Nitko ne spominje da je plan izvučen iz projektnih ureda notornoga zaljubljenika u okultno, osvajača i luđaka pod imenom Adolf Hitler. Sam Adolf nije imao nikakvih veza s planom (iako se, jasno, na YouTubeu traži kao fraza 'Hitler's plan to bomb New York') iz 1944. godine, osim sponzorskih, dakako. Te ratne 1944. trending topic u Njemačkoj bio je bombardiranje Amerike, a Hitler i Göring su upregli Willyja Meserschmitta, Hortena i Reimara da zbrejnstormaju ideju.
Na 'natječaju' je pobijedio Hortenov interkontinentalni bombarder Ho 18, pogonjen sa šest turboelisnih motora i namijenjen nadzvučnim brzinama. Srećom (u najmanju ruku po Amere, je li), rat je završio prije nego što je izgrađen prototip. No vratimo se Stanu i njegovim prepisivačima. Projekt 'Amerika Bombera' imao je i jedan spin off - ideju da se veoma moderna svemirska letjelica postavi na raketne saonice i na šini lansira u nebeska prostranstva. Zvuči poznato?

Još smo u četrdesetima, a nazi-doktor Eugen Sanger predlaže svemirsku letjelicu s pilotom, sposobnu baciti televizijski navođenu bombu na bilo koji američki grad iz svemira. Njegov plan, nevjerojatno autistično maštovito nazvan Silbervogel (Srebrna ptica), uzlijetao bi s - pogodite - trokilometarske pruge na saonicama. Saonice bi potom, baš kao i kod inženjera prepisivača Stana, ostale na pruzi, dok bi se bombarder vlastitom inercijom popeo na 5.550 stopa. Odatle bi se vlastitim raketnim pogonom popeo na 90 milja visine. Ta bi mu visina dostajala da se polako spušta i na 25 milja visine odbija od gušće atmosfere, izbaci višetonsku prljavu bombu (poželjno nad New Yorkom, je li) i spusti se u dio Pacifika pod japanskom okupacijom.

Poslijeratne analize pokazale su da je ingeniozni Sanger podcijenio toplinu koju razvija trenje s atmosferom - da je njegov svemirski brod poletio, izgorio bi u povratku na Zemlju. Iako je teško zamisliti da bi smrt jednoga pišljivoga pilota pokvario jutarnju kavu Hitleru i Göringu, gubitak nevjerojatno složene i napredne letjelice značio bi i neučinkovitost projekta.

Možemo samo nagađati jesu li spomenute analize provedene u kakvoj američkoj agenciji za svemirska istraživanja koja zapošljava vojsku kopipejstera, ali im je svakako bolje da požure. Znate, za svaki slučaj, 'before ze germans come'.