Naveo je primjer Grčke koja nema svoju valutu i mora novac tražiti od Europske banke, pa joj predbacuju da su uzeli previše novca, a proizveli premalo roba. Zato našom prednošću u odnosu na Grčku, Španjolsku, Portugal, čak i Italiju, smatra činjenicu da vlastitu proizvodnju možemo poticati vlastitom valutom.

'Grčka je dužna 150 posto ukupne godišnje proizvodnje i u bankrotu je. S druge strane imate Japan koji je dužan 250 posto, ali osim snažne proizvodnje i radnih navika ima dug kod vlastite države u domaćoj valuti. Oni su proizvodnju financirali svojim jenom i nitko ih izvana ne može blokirati. To nije idealna situacija, ali je puno lakša od one u Grčkoj, jer Japanci imaju svoj novac', ističe Jurčić.

Kao problem apostrofira to što Hrvatska uvozi pet do šest milijardi eura vrijednu robu koju možemo i sami proizvoditi.

'Uvozimo 60 posto povrća, meso, namještaj, odijela koja se u Hrvatskoj proizvode po 50 - 70 eura, a onda nam se vrate po 300 - 500 eura. To su naše neorganizirane gluposti i čine nam nepotreban trošak, a strancu ostvarujemo prihod jer koristimo njegovu valutu i plaćamo mu visoke kamate', kaže Jurčić.

Štetne mjere Vlade

Jurčić uočava da se u Hrvatskoj u proteklih 15-ak godina provodi deindustrijalizacija. Takav koncept neoliberalizma hrvatska je politika prihvatila 90-ih kao izgovor da ne čini ništa, očekujući da će nam drugi rješavati probleme i pokretati proizvodnju. U Programu gospodarskog oporavka vlade Jadranke Kosor, između 125 mjera kao vrlo štetnu izdvaja onu da se Vlada neće miješati u gospodarstvo.

'Kada je kriza došla u SAD, Englesku, Nizozemsku - koje su najliberalnije zemlje - nešto manje u Njemačku i Japan, čim je nezaposlenost porasla iznad pet ili šest posto njihove su se vlade itekako umiješale u gospodarstvo. U nas je nezaposlenost viša od 15 posto i mi to smatramo normalnim. A ona je rezultat nestajanja radnih mjesta i realno je puno veća, jer se obračunava na najmanji radni kontingent u Europi.

Kod nas radni kontingent čini oko 53 posto stanovništva, dok je u Europi prosjek 65 posto, a do 2020. godine planiraju u radnom kontingentu imati 70 posto stanovništva. I mi to ne proglašavamo kriznom situacijom, nego prepuštamo stihiji da nam riješi probleme', kritičan je Jurčić te kao rezultat navodi velik broj umirovljenika, jer ljudi - ako imaju priliku - odlaze u mirovinu ili u sivu ekonomiju kako bi preživjeli. U sivoj ekonomiji obrtalo se, kaže, do 2008. godine više od 20 posto BDP-a, a procjenjuje da smo sada već prešli 25 posto.

'Mi se galantno bavimo fiskalnom i monetarnom politikom sjedeći u uredima, razmišljamo kako ćemo smanjiti ili povećati proračun i deficit, a ne odlazimo na njivu i u tvornicu. Dakle, samo se bavimo podacima iz realnoga gospodarstva, a nismo izradili industrijsku politiku i odlučili što ćemo u Hrvatskoj raditi.

Zbog toga nam gospodarstvo propada, a jedino ono puni državni proračun. Investicije stvaraju kapacitete i prostor za proizvodnju, a prošlo desetljeće samo je desetak posto išlo u proizvodnju, dok se u trgovinu ulagalo i do 14 posto. U razvijenim zemljama investicije u proizvodnju i prerađivačke kapacitete bile su 30 - 45 posto i zato Mađarima, Rumunjima, Slovencima raste izvoz', navodi Jurčić koji u računovodstvenoj devalvaciji kune ne vidi rješenje.

'Time bismo dobili 30-ak posto više novca. Ali kako kod nas preskupa kuna već predugo traje, to nije moguće izvesti na taj način. Jer u međuvremenu su zatvorene proizvodnje, proizvodi su nestali i ljudi otišli, pa to ne bi imalo učinka. Zato se prvo kroz industrijsku politiku mora ulagati u kapacitete, u potrebnu infrastrukturu (to je regionalna politika), zatim obrazovati ljude za te proizvodnje (to je fiskalna politika i plaća se iz proračuna), pa tamo gdje je moguće treba povući javnim narudžbama (također fiskalna politika) i tek onda kada to proizvodni kapaciteti mogu podnijeli, na red dolazi monetarna politika i promjena tečaja. U protivnom bi devalvacija bila samo dodatni trošak građanima', zaključuje.

Kapital se čuva kao svetinja

Euro i Europska unija pred velikim su iskušenjima. Administracija u Bruxellesu izdigla se iznad europskih zemalja i društva. Kako bi postigli velike uspjehe, nastojali su brzo provesti političko ujedinjenje i u EU su uvukli zemlje koje ne zadovoljavaju postavljene uvjete, ne obazirući se na različitost naroda koje okupljaju. A sve njih ne mogu samo tako administrativnim aktom spojiti u jednu državu.

Stoga Jurčić predlaže da se Europa, koja se dosad integrirala u pet stupnjeva, vrati dva koraka na treći stupanj te zadrži carinsku uniju i zonu slobodne trgovine kako bi se moglo poslovati. Kako bi se pak došlo do stabilne osnove, Grčka bi trebala napusti euro.

'Kada bi se to dogodilo, europski bi političari priznali da su pogrešno radili, a oni su toliko tašti da to neće priznati. Dublji je problem što u svim ovim krizama kapital čuva sebe! Sve se svodi na naloge političara i kapitalista državama u problemima da smanje potrošnju, plaće i mirovine, a nitko se ne pita kako je do tih problema došlo?! Kapital se čuva kao svetinja, kao da smo se mi borili za državu i za Europu radi kapitalista, a ne radi građana i naroda koji sada moraju platiti njihove gluposti, pohlepu i lošu politiku', zaključuje Jurčić.