Od raspada Sovjetskog Saveza i kraja ere Hladnog rata između dvije supersile, Rusija je u 30 proteklih godina postala jako izolirana. Nakon što su Finska i Švedska podnijele službene zahtjeve za primanje u NATO, Zapad je došao i do samog sjevera Rusije, države koja je od 1990. do danas izgubila sve tampon zone koje su u vrijeme SSSR-a držale američku i europsku sferu interesa što je dalje moguće od Moskve
Ne tako daleke 1990. najbliža članica NATO-a bila je udaljena tisućama kilometara od Moskve. Uđe li Finska u NATO po brzoj proceduri, Moskva će biti na samo 850 kilometara od najbliže NATO-ove članice, dok će stara prijestolnica i drugi najveći ruski grad Sankt Peterburg biti debelo u dometu zapadnih raketnih sustava ako se oni rasporede u Finskoj.
To će u bliskoj budućnosti bez ikakve dvojbe prisiliti Ruse na promjenu vojne doktrine i na velika ulaganja u obranu, bez obzira na rat u Ukrajini i njegov ishod. Ruska Baltička flota, najstarija ruska mornarička formacija, morat će se ulaskom Švedske i Finske u NATO ozbiljno modernizirati ili joj prijeti patroliranje morem od enklave Kalinjingrada do Sankt Peterburga pod nišanom zapadnjačkih raketa i to bez gotovo ikakvih šansi za izlazak izvan Baltika.
Godine 1990., nakon pada Berlinskog zida, SSSR, u kojem su glavnu riječ oduvijek imali Rusi, uključivao je Ukrajinu, Estoniju, Litvu, Latviju, Bjelorusiju te nekoliko sad neovisnih zemalja na Kavkazu. Pod gotovo izravnom kontrolom Moskve bio je pandan NATO-u - Varšavski pakt, u kojem je bilo šest satelitskih zemalja - Poljska, Čehoslovačka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska i Njemačka Demokratska Republika (DDR).
Sve su te zemlje danas neovisne: Njemačka se ujedinila, Varšavski pakt se raspao i kolektivno pridružio NATO-u, kao i tri baltičke zemlje koje su 1990. bile dio SSSR-a.
Dolazak NATO-a na samu sjevernu rusku granicu zasad blokira Turska, a ušla je u taj savez 1952. godine i protivi se članstvu Švedske i Finske jer smatra da su obje zemlje s dobrodošlicom primile ljude koje Ankara smatra teroristima.
