'Livakovića sam poznavao površno iz vremena dok sam radio u Bechtelu s kojim sam imao trvenja zbog rokova izgradnje, dok sam Kalmetu sreo možda jednom ili dva puta i to tijekom sastanka uprave Bechtela s direktorima HAC-a. Sve do mojeg imenovanja u HAC-u nisam bio siguran da Kalmeta zna spojiti moje ime s likom. Stoga naš odnos iz tog vremena ne bih mogao nazvati afirmativnim, već prije sasvim suprotno', izjavio je Mikulić.

Govoreći o svojem dolasku u Upravu HAC-a, Mikulić je izjavio da je taj posao prihvatio uz dva uvjeta - 'da njegovo imenovanje ne prouzroči ničiju smjenu te da posao može obavljati u skladu sa savješću'.

'Moj primarni motiv bio je povratak kući i rad na onome što najbolje znam, a to je gradnja autocesta. Osjećao sam dug prema državi i zaista sam sve radio kako bi sudjelovao u izgradnji ceste Zagreb - Split. Stoga ne stoji konstatacija iz optužnice da je Kalmeta ishodio moje imenovanje', izjavio je Mikulić.

Zbog posla spavao u automobilu

Iznoseći obranu, Mikulić je kazao da se s tadašnjim ministrom i državnim tajnikom u pravilu nalazio na terenu te kako nije koristio službenog vozača jer 'nije mogao izdržati taj tempo', dodajući da je 'osobno spavao u HAC-ovim centrima za održavanje, ali najčešće u automobilu'.

'U tom periodu donijeli smo na desetke telefonskih odluka jer je to bilo nužno da se zadani cilj ostvari. Nisam imao vremena upoznati svu potrebnu legislativu iz perspektive investitora jer sam u HAC došao s mjesta izvođača i nastavio to biti sljedećih osam mjeseci. Vodio sam se samo jednom krilaticom – poštenje i zdrav razum. Jedna od takvih odluka bila je izvesti portale na tunelu Mala Kapela pravokutno jer nije bilo dostupnih zakrivljenih oplata. Na kraju nije ni ispalo loše'', kazao je Mikulić.

Iznoseći obranu, Mikulić je ustvrdio da HAC 'nije bio obrt, niti se novac tamo bacao i dijelio lopatama' te kako se 'ništa nije radilo izvan ili mimo procedura'.

'Nisam se previše miješao u rad drugih resora jer naprosto nije bilo vremena izuzev problema s plaćanjem i problema oko naplate cestarine, kojem sam se baš posvetio jer sam dobivao dosta pritužaba s terena i zato inzistirao na uvođenju reda u plaćanje. Nakon svega ovoga jedino što danas imam od svega jesu narušeni odnosi unutar obitelji. Nisam sudjelovao ni u jednoj od radnji za koju me se tereti te sam u potpunosti nevin', zaključio je Mikulić.

I ostali optuženici odbacuju krivnju

Kalmeta od početka odbacuje optužbe za korupciju i ističe da je žrtva političkog progona. Prvu je optužnicu, tvrdio je tada Kalmeta, glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan protiv njega podigao 'po nalogu Zorana Milanovića', a drugu 'kako bi se dodvorio Mostu', koji je s HDZ-om tada bio u vladajućoj koaliciji.

Uz Kalmetu su optužnicom obuhvaćeni i njegovi najbliži suradnici iz ministarstva – bivši državni tajnik te predsjednik Nadzornog odbora HAC-a Zdravko Livaković te državni tajnik Milivoj Mikulić koji je također bio u upravi HAC-a. U optužnici se spominje i bivši čelnik HAC-a i Hrvatskih cesta (HC) Stjepko Boban, čelnici građevinskih tvrtki Damir Kezel, Miroslav Bunić i Petar Pečin te ljudi iz HAC-a i HC-a Jurica Prskalo, Mario Lovrinčević i Sandro Vukelić. Oni će svoje obrane iznijeti nakon prvooptuženog Kalmete.

Nekadašnji financijski direktor HAC-a Josip Sapunar još je u istrazi Livakovića i Mikulića prokazao kao osobe kojima je nosio novac što su ga HAC-ovi podizvođači uplaćivali na austrijski račun češke tvrtke Remorker u vlasništvu Igora Premilovca koji je poput Sapunara, nakon priznanja Uskokovih optužbi, sporazumno osuđen na povrat novca i rad za opće dobro. Nagodbu s tužiteljstvom, nakon priznanja optužbi, postigao je i bivši direktor u Viaduktu Ivan Berket.

Drugi krak afere Remorker proširio se na Hrvatsku gospodarsku komoru i njenog dugogodišnjeg čelnika Nadana Vidoševića.