Svaki gejmer barem je nekoliko puta u životu od nekoga iz svoje okoline doživio ili izrugivanje ili neodobravanje. Neodobravanje, jasno, najčešće dolazi od roditelja kojima je nejasno kako 'to napucavanje po ekranu' malome Jurici može biti zanimljivije od nogača, da ne pričamo o učenju za čiji su izostanak redovito krive igrice.

To često i jest točno, no krivnja je često više na strani roditelja nego što si oni zapravo žele priznati. Da, naravno, problem je kada ljudi zbog igara zanemaruju zdravlje i ostale životne obaveze, no kada se gejma u nekakvim okvirima normale, igre mogu imati enormnu korist. Brojna znanstvena istraživanja pokazuju da FPS-ovi potiču brzo zaključivanje, poboljšavaju koordinaciju oka i ruke te snalaženje u prostoru, RTS-ovi i avanture logičko zaključivanje itd. Primjera je zaista bezbroj, a ona stara o tome da igre potiču nasilje davno je pobijena. Dapače, dokazano je da nasilne igre umanjuju agresiju kod gejmerske populacije.

Također, ako ste roditelj, nemojte biti previše iznenađeni ako je vaše dijete nakon nekoliko godina igranja igara prilično dobro naučilo engleski jezik.

Dok sve navedeno spada u sferu igranja igara kao hobija, gejming već godinama egzistira i kao profesionalno usmjerenje na kojemu ne samo da se izvrsno zarađuje, već u nekim zemljama igranje ima status sporta, a najuspješniji gejmeri postaju obožavani poput sportaša ili rock zvijezda. U nas se javna televizija ne može izboriti ni za prava prenošenja ionako bijedne najjače državne nogometne lige, nacionalne televizije u nekim istočnim zemljama uživo prenose mečeve u StarCraftu, a narod strepi i grize nokte pred TV ekranima, baš kao da se radi o nogometu ili rukometu.

Kako to izgleda u Južnoj Koreji, pogledajte u ovom izvrsnom CNN-ovom prilogu:

Što se StarCrafta u Južnoj Koreji tiče, zanimljivo je da je Blizzard ulagao posebne napore kako bi dodatno promovirao dolazak StarCrafta II u toj zemlji, no prodaja je u najmanju ruku podbacila. Naime, pokazalo se da ljudi toliko uživaju u StarCraftu da ih nekakav nastavak s novim kampanjama, poboljšanjima i naprednom grafikom baš i ne zanima.

Tamo postoji i nekoliko profesionalnih liga s detaljno razrađenim sustavima natjecanja, a prate ih milijuni ljudi.

Iako i u ostalim zemljama postoje profesionalni igrači i profesionalne lige, Južna Koreja je svakako vrlo jedinstven slučaj kad je u pitanju natjecateljski gejming, profesionalni gejming, e-sport ili kako vam god milo nazivati profesionalno bavljenje igranjem.

Tamo je osnovan i festival World Cyber Games koji je po prvi puta održan 2000. godine. Radi se o najvećem svjetskom gejming natjecanju inspiriranom Olimpijskim igrama. Za vrijeme prvoga održavanja 2001. u Seoulu, organizirana su natjecanja u Quakeu III, StarCraftu, FIFA-i 2000 i Age of Empiresu II. Na festivalu je sudjelovalo 174 natjecatelja iz 17 zemalja, a glavna je nagrada bila 20.000 američkih dolara. Nakon 2004. WCG se svake godine održava u drugom gradu, broj igrača i igara sve je veći, pa tako i nagrade. Godine 2009. WCG je održan u Kini, a nagrada je bila nevjerojatnih pola milijuna američkih dolara. Prošlogodišnji WCG održan je u Los Angelesu, a glavna je nagrada prepolovljena u odnosu na godinu prije.

Na WCG-u redovito sudjeluju i predstavnici Hrvatske, ali i svih okolnih zemalja osim BiH.

Sama povijest natjecanja u gejmingu seže sve do njegovih početaka, do kultnih ogromnih arkadnih uređaja. Naime, organizacija Twin Galaxies početkom 80-ih počela je bilježiti sve rezultate ostvarene na spomenutim uređajima na području SAD-a. Već 1990. sam Nintendo organizirao je i prvo svjetsko prvenstvo koje se, doduše, organiziralo samo diljem SAD-a, a i danas je poznato po tome što su pobjednici u tri starosne kategorije nagrađeni zlatnim cartridge kaseticama.

Što se PC-ja tiče, tu povijest natjecateljskog gameplaya seže do 1993. i izlaska Dooma koji je prvi donio deathmatch multiplayer. Stvari su pak eruptirale kad je ista tvrtka – Id Software 1996. izdala prvi Quake. Pobjedniku jednog od Quake natjecanja 1997. godine vlasnik Id Softwarea John Carmack poklonio je vlastiti Ferrari 328 GTS.

Kasnije su u igru došli i Quake II, Quake III, Unreal Tournament franšiza, Counter Strike, WarCraft III, FIFA i mnoge druge, no nijedna nikad nije dostigla popularnost StarCrafta.

Kao što vidite, gejming je već doslovno desetljećima i profesionalna disciplina koja se u nekim zemljama doživljava vrlo ozbiljno, a takve su nerijetko i zarade. A ovaj tekst neka vam služi kao argument u raspravama s roditeljima zašto je važnije da odigrate još samo tri partije StarCrafta III prije spavanja nego da učite za ispit iz prirode i društva ili likovnoga. Ako nakon toga pokupite koju ćušku, redakcija Gamereporta za nju neće prihvatiti nikakav oblik odgovornosti.