Jedna od gledanijih televizijskih emisija ovoga ljeta u Njemačkoj bila je treća sezona dokumentarnog serijala 'Make Love', u kojemu danska seksologinja Ann-Marlene Henning savjetuje ljubavne parove – stare između 20 i 100 godina (da, i seniori vode ljubav) - kako poboljšati svoj seksualni život. 'Make Love' je emitiran na javnoj televiziji ZDF-u u terminu od 22.15, a gledanost je bila veća od one koje je postizao 'Tagesschau', njemačka verzija centralnog dnevnika. Da sve bude ispunjeno odgovarajućom simbolikom, odlučeno je da se prva epizoda nove sezone emitira 28. srpnja, kada je, kako se moglo saznati iz njemačkih medija, Međunarodni dan seksa, a reakcije publike su većinom bile iznimno pozitivne. Nije ni čudo jer je 'Make Love' doista vrhunski televizijski proizvod, pametna emisija o seksualnosti koja ovoj uvijek delikatnoj temi pristupa s odgovarajućim poštovanjem, prosvjećenošću i slobodom, ali i osvježavajućom jasnoćom i bez muljanja, podsjećajući da su seksualnost i erotika među najljepšim stvarima koje se ljudima nude tijekom njihovih života na Zemlji.

Seksologinja Henning je poticala ljubavne parove na iskrenu komunikaciju (koja ne podrazumijeva samo onu verbalnu), nudila vrlo psihološki pronicljive i praktično upotrebljive savjete te su nakon gledanja epizoda 'Make Love' na dobitku doista bili svi, od onih koji su pristali sudjelovati, dopustili javnosti uvid u svoju intimu, ali i riješili svoje seksualne probleme, do gledatelja koji su – s izuzetkom nekolicine dežurnih moralizatora uvjerenih kako će zbog emisije o seksu već sutra krenuti armagedon – na službenim stranicama ZDF-a na Facebooku izražavali podršku emisiji i tražili još epizoda.

To je zapravo nimalo iznenađujuće za državu u kojoj je još 1919. dr. Magnus Hirschfeld osnovao Institut za seksologiju, koja je izmislila koncept Freie Körper Kultur (FKK, tj. kultura slobodnog tijela odnosno nudizam) i u čijem se glavnom gradu tijekom vikenda u centralnom parku Tiergartenu mogu vidjeti stotine ljudi kako gole igraju badminton ili se sunčaju. Njemački odnos prema seksu određen je s jedne strane liberalnim protestantizmom (Martin Luther je bez ustezanja pisao o seksu i u 16. stoljeću poticao bračne parove da vode ljubav i uživaju u tome!), a s druge prihvaćanjem znanstvenog pristupa prirodnim pojavama, što seks i seksualnost nedvojbeno jesu. Seksualna revolucija šezdesetih godina prošlog stoljeća i dalje je period koji je u temelju današnjeg njemačkog odnosa prema seksualnosti, iako se određene ekscese tog perioda (poput zagovaranje pedofilije) u međuvremenu, tipično promišljeno njemački, odgovarajuće korigiralo. Jedini tabu vezan uz seks jest smatrati seksualnost tabu-temom, pa se čini donekle izlišnim uopće napomenuti da se odavno provodi nastava seksualnog odgoja u njemačkim školama.

Sve to izaziva kulturalni šok kada se čovjek navikne na tretman seksa i seksualnosti u hrvatskoj javnosti i društvu, što je opet ovih dana postala aktualna tema zahvaljujući snimkama snošaja dvoje ljudi koji sudjeluju u novoj sezoni nepodnošljivog 'Big Brothera'. U toj su se priči manifestirala dva dominantna narativa o seksualnosti koja vladaju hrvatskim društvom, onda podjednako promašena i štetna. Prvi je tabloidizacija i komercijalizacija seksa, pretvorenog u bezdušnu konzumerističku robu, a ljudi, kao seksualnih bića, u natjecatelje seksualno-tržišne utakmice, dok je drugi došao u reakciji na konzumeristički eksploatatorski seks u 'Big Brotheru'. Riječ je o katoličko-puritanskom narativu u kojemu je seks sam po sebi sramotna aktivnost, nešto što automatski treba izazivati grižnju savjesti i što je prihvatljivo jedino u svrhu razmnožavanja te popravljanja demografske slike domovine. U oba se narativa gubi ono ljudsko i najljepše u seksu i seksualnosti te se za takav pristup ovoj prirodnoj pojavi i potrebi ljudskog tijela u tim kontekstima uopće ne može govoriti kao o vođenju ljubavi. U prvom slučaju riječ je o proizvodnji novca, kojom se seks komodificira, a njegova emocionalna strana obezvređuje, a u drugom o proizvodnji djece, i to ne s motivom roditeljske ljubavi, nego iz nacionalističko-religijske obaveze ili dužnosti.

Hrvatska se, nažalost, u proteklih četvrt stoljeća poražavajuće udaljila od seksualnog prosvjetiteljstva i liberalizma iz sedamdesetih i osamdesetih godina, a on se manifestirao i kroz medijski tretman seksa. Primjerice popularni zagrebački časopis Tina za mlade djevojke nudio je odlične i emancipatorske savjete o kontracepciji (čitanja vrijednu studiju o svemu tome objavila je 2008. etnologinja Reana Senjković), još popularnija Erotika se prodavala u nakladama od stotina tisuća primjeraka, i to objavljujući npr. vrhunske erotske stripove Guida Crepaxa, priče Zvonimira Majdaka, kao i psihološki promišljene eseje sveučilišnih profesora. I nedavno u Zagrebu održana izložba 'Osamdesete' samo izlaganjem naslovnica Poleta i ostalog omladinskog tiska tog vremena ukazala je na to koliko su daleko više bili neopterećeni stav i javni diskurs o seksualnosti u Hrvatskoj prije trideset godina nego danas.

Repatrijarhalizacija devedesetih gurnula je seksualnost u nacionalističko-katolički puritanizam, a rezultat toga je to da sada u Hrvatskoj o vođenju ljubavi između dvoje odraslih ljudi u javnosti najviše govore – svećenici! Doista je nemoguće zaključiti da u hrvatskom društvu vlada zdrav i prosvijećen stav o ljudskoj seksualnosti ako je to tema o kojoj se javno proteklih godina najviše očitovao studentski kapelan don Damir Stojić, a bogme jest. Pritom se ne može previdjeti to da je takav narativ opet najviše uperen protiv ženskih prava i sloboda, što je devedesetih zabetonirano inzistiranjem da se kao politički uspješne i društveno relevantne ženske uzore ističe one žene koje ustaju kad muškarac uđe u prostoriju ili koje su sve svoje sinove žrtvovale na oltaru domovine. Izraz toga su i opširni tekstovi na ekstremno desničarskim portalima o seks-skandalu iz 'Big Brothera', u kojima se najviše pati zbog toga što je žena iz Hrvatske imala seksualni odnos s muškarcem iz istočnijeg dijela bivše Jugoslavije, pa se sve – kao vrhunac nacionalističke seksualne psihopatologije – tretira kao osveta za poraz u Domovinskom ratu. Jer u patrijarhalnom narativu seksualnosti žena je uvijek kurva, a muškarac je uvijek jebač. Ženski je seksualni užitak uvijek sramota, muški je razlog za busanje u prsa. To što je čovjek nastao od majmuna ne znači da bi se muškarac trebao ponašati kao svinja.

Da se stvari uskoro neće promijeniti na bolje, nego će fenomen ljudske seksualnosti ostati zarobljen između jeftine komercijalne eksploatacije u skladu s parolom Sex sells! i kleronacionalističke ideje kako je jedina važna stvar u vođenju ljubavi to da se devet mjeseci kasnije rodi Hrvat i katolik, na to podsjeća i debakl koji je doživjelo uvođenje seksualnog odgoja u javne škole naše Republike. Uz snažnu potporu Katoličke crkve i aktivističko liderstvo čovjeka koji se javno hvali time da u životu nijednom nije masturbirao (a sve su šanse da će sjediti u sljedećem sazivu Sabora, zahvaljujući Tomislavu Karamarku), tehnicistički seksualni odgoj (kojem je zapravo nedostajalo i emancipatorske progresivnosti i duše, ali je bio bolji od ničega) potpuno je krahirao, pa je mladeži Hrvatske ostavljeno da i dalje o seksu uči iz treša poput 'Big Brothera' te online pornografije pune robotizma i brutalnosti i, last but not least, don Damira Stojića (i ostatka celibatnog klera), čije litanije o apstinenciji kao vrhuncu seksualnosti sakupljaju klikove na Youtubeu.

Teško je odlučiti se koja je opcija od tih koje se nude mladima gora, jer svaka iz seksualnosti izuzima sve ono najljepše u njoj, ostavljajući tek ovu ili onu vrstu opresije i srama. Još gore je što se ti naoko suprotstavljeni seksualni narativi međusobno itekako hrane, namećući ljudima puritansko licemjerje kao refleksnu reakciju na sve što se tiče seksualnosti. Jer koje je drugo objašnjenje toga da je u državi s više od 85 posto deklarativnih katolika čak milijun i pol ljudi gledalo (i seksualnu) eksploataciju ljudi od koje živi odvratna emisija poput 'Big Brothera'? Ono što se sveudilj javno osuđuje i nad čime se moralizatorski zgraža potajno se masovno konzumira i pohotno gleda.

U takvom, po ljepote ljudske seksualnosti i pozitivan odnos prema vlastitom tijelu, depresivnom hrvatskom kontekstu očito je potrebno napraviti hrabar proboj u novom, zdravijem pravcu. Jedna od opcija bila bi da domaća javna televizija pošalje mejl svojim njemačkim kolegama i raspita se o pravima za emitiranje emisije 'Make Love'. Ako može ići na ZDF-u u 22.15, zašto ne bi i na HTV-u?

Ali poznajući hrvatski mentalitet nezamjeranja moćnima i otpora promjeni na bolje, taj je prijedlog vjerojatno ništa drugo nego mokri san.