Nakon Drugoga svjetskog rata zapadnoeuropske zemlje pridružile su se SAD-u i Kanadi kako bi uspostavile NATO (Organizaciju Sjevernoatlantskog sporazuma) s ciljem suprotstavljanja tadašnjem Sovjetskom Savezu. Članak 5. NATO-a jasno određuje da će članice tog saveza stati u obranu bilo koje od njih ako bude napadnuta.

SAD je dugo bio ključni oslonac NATO-a, ali sada se sve češće postavljaju pitanja o njegovoj budućnosti – a to čini čak i čovjek koji bi trebao postati kancelar u Njemačkoj, analizira BBC. Friedrich Merz izjavio je da je njegov cilj postići veću neovisnost Europe u pogledu sigurnosti.

Nema više 'svi za jednog, jedan za sve'

'Događaji iz prošlog tjedna pokazali su da je Trump potkopao NATO, oslabio njegova glavnog tajnika i doveo u pitanje članak 5. kolektivne obrane', rekla je Armida van Rij, voditeljica europskog programa u think tanku Chatham House sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu.

'Ideja koja je stajala iza tog saveza bila je vjera u princip 'svi za jednog i jedan za sve' – i sada je ta vjera poljuljana.'

Što je članak 5. NATO-a i je li sporan?

Iako Trumpova administracija tvrdi da se ne povlači iz NATO-a te da ostaje predana obrambenom partnerstvu s Europom, upozorila je da 'više neće tolerirati neuravnotežen odnos koji potiče ovisnost'. Trump je dosljedno pozivao europske saveznike da znatno povećaju svoje financijske doprinose – u jednom je trenutku čak otvoreno poticao Putina da napadne zemlje koje 'nisu platile svoje račune'.

Stručnjaci upozoravaju da je posebno alarmantno to što se ta poruka prenosi u trenutku u kojem bjesni rat u Ukrajini – najveća sigurnosna kriza u Europi u desetljećima.

Pod Trumpom je SAD čak počeo promicati ruske interese, tvrdi obrambena analitičarka Chatham Housea Minna Alander. 'Čini se kao da je Trump otvoreno promijenio stranu i stao na - rusku stranu.'

Šokantni potezi Trumpa

Trump je nazvao Vladimira Putina početkom ovog mjeseca, što je bio prvi službeni kontakt Bijele kuće i Kremlja od početka ruske invazije na Ukrajinu prije tri godine.

Osim toga, započeo je pregovore između SAD-a i Rusije prošlog tjedna, usmjerene na okončanje tog rata, ali su pritom iz njih isključili ukrajinske dužnosnike i europske saveznike. Pritom je napao ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, nazvavši ga 'diktatorom'.

Također je opetovano ponavljao Putinove dezinformacije da je Ukrajina započela rat, a ne Rusija. 'Ovaj rat je mnogo važniji za Europu nego za nas – imamo velik, prekrasan ocean koji nas dijeli', rekao je Trump.

Članak 5. NATO-a dugo se tumačio kao automatska obveza – posebno američke vojske – da se priskoči u obranu bilo koje članice tog saveza. No to ne znači nužno slanje trupa.

Primjerice, ako bi Rusija napala Estoniju, SAD bi joj mogao poslati samo izviđački avion kao potporu, što bi formalno zadovoljilo odredbe članka 5., ali ne i njegovu suštinu, objašnjava Edward Arnold, analitičar Instituta Royal United Services, think tanka za obranu i sigurnost u Londonu.

SAD nije pravno obvezan angažirati svoje snage

'Nema nikakve pravne obveze koja bi nalagala SAD-u da angažira sve svoje snage', dodao je. 'No prethodni američki predsjednici uvijek su davali do znanja da će SAD odlučno djelovati – a sada se ljudi počinju brinuti oko toga.'

SAD je dominantna vojna sila u NATO-u – pridonosi s oko 70 posto kapaciteta i zapovjedništva, navodi Arnold. Uz brojnost svojih snaga – jer Amerikanci imaju više od 100.000 vojnika raspoređenih u Europi – NATO se oslanja na američku vojsku za ključne sposobnosti poput punjenja zrakoplova gorivom u zraku, premještanja trupa i opreme itd. SAD također osigurava većinu nuklearnog oružja NATO-a, kao i značajne obavještajne, logističke i izviđačke resurse.

Tradicionalno je SAD bio lider tog saveza – vrhovni saveznički zapovjednik za Europu uvijek je Amerikanac, a Amerikanci zauzimaju i većinu najviših vojnih pozicija u NATO-u.

'Zbog svoje vojne nadmoći SAD je uvijek bio prirodni lider NATO-a', kaže Van Rij. Niti jedan europski saveznik ne može preuzeti tu ulogu jer 'nitko nema dovoljno vojnih kapaciteta ni brojčanu snagu za to'.

Što Europa sada poduzima?

Već godinama Amerika upozorava Europu da mora povećati svoje obrambene sposobnosti. Pod predsjednikom Joeom Bidenom, SAD je objavio da mu je glavni sigurnosni prioritet indopacifička regija zbog rastuće konkurencije s Kinom, što je signaliziralo postupno udaljavanje od europskih sigurnosnih pitanja.

Međutim ruska invazija na Ukrajinu vratila je američki fokus na Europu. Ipak, Trumpova retorika posljednjih tjedana dovela je do hitnog preispitivanja europske sigurnosne politike.

Merz je nakon pobjede na njemačkim izborima izjavio da će njegov 'apsolutni prioritet biti jačanje europske sigurnosti kako bismo, korak po korak, mogli postati neovisniji o SAD-u'.

Također je izrazio sumnju u to hoće li se NATO-ovi čelnici na lipanjskom samitu 'i dalje oslanjati na Savez u njegovom sadašnjem obliku ili će biti potrebno hitno stvaranje neovisnih europskih obrambenih kapaciteta'. Kada preuzme dužnost, Merz će postati dio 'velike europske trojke', uz Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku.

Britanski premijer putuje u Washington u četvrtak, nakon posjeta francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u ponedjeljak. 'Mislim da trenutno ne postoje dobre opcije za Europu. Više se radi o izbjegavanju najgoreg scenarija', kaže Arnold. 'Riječ je o ublažavanju rizika, a ne o održavanju NATO-a u njegovu trenutnom obliku.'

Države EU-a najavile dodatno ulaganje u obranu

Europske zemlje brzo reagiraju – Grčka, Norveška i druge države izrazile su zabrinutost, a Danska je prošlog tjedna najavila veliko povećanje izdvajanja za obranu.

Ujedinjeno Kraljevstvo također je objavilo povećanje vojnog proračuna - dodatnih 13 milijardi funti godišnje - uz smanjenje strane pomoći. Britanski premijer Keir Starmer priznao je da je to 'bolan' izbor, ali i naglasio da su mu prioritet obrana i sigurnost zemlje.

'SAD više nije saveznik kakav je nekada bio i vrlo je malo vjerojatno da će se ikada vratiti toj ulozi', zaključuje Arnold.