ZAGREB - U otvorenom pismu hrvatskim i slovenskim političarima, naslovljenu "Odgovornost za granice" koje donosi najnoviji broj Katoličkog tjednika "Glasa Koncila", Vidas upozorava na njihov visok stupanj odgovornosti "za postizanje trajna i stabilna rješenja graničnog spora".

"Slovenija neće dokazati svoje 'europejstvo' utjerivanjem razgraničenja s Hrvatskom koje bi bilo tek u skladu s njezinim željama, ali ne i utemeljeno na međunarodnom pravu, a Hrvatska neće osigurati uvjete za članstvo u EU popuštanjem pred nelegalnim i politički nelegitimnim zahtjevima i blokadama", napominje Vidas.

Po njegovim riječima ako bi se u sadašnjoj situaciji, uz eventualno europsko posredovanje, Hrvatska i Slovenija "nagodile" o granici na način koji ne bi imao uporišta u objektivnim, za sve jednakima kriterijima međunarodnog prava, šteta nastala za obje zemlje bila bi dugoročna i, moguće nepredvidiva.

Vidas pri tome upozorava na veliku odgovornost Europske unije da se, na prostoru bivše Jugoslavije, gdje su se i kroz noviju povijest granice uglavnom krojile oružjem i, u konačnici, redovito pod političkim patronatom velikih sila, napokon takva praksa stjecanja područja u potpunosti nadomjesti razgraničenjem po međunarodnom pravu.

Kao primjer rješavanja graničnih sporova mirnim putem ističe i nedavni dogovor između Hrvatske i Crne Gore, da preostala otvorena granična pitanja riješe pred Međunarodnim sudom u Haagu.

Smatra kako je potrebno stati na put svakom pozivanju na "povijesne razloge", "moralna prava" ili čak "emocionalne aspekte", a sve kako bi se izbjegla primjena međunarodnog prava u razgraničenju.

"Potrebna je moralna snaga kako bi se uvidjelo da nas samo objektivni, a nipošto subjektivni kriteriji razgraničenja vode u zajedničku europsku budućnost", tvrdi Vidas. Jer, kako dodaje, umjesto apeliranja na "emocionalnu težinu" u pokušaju opravdanja aspiracija na teritorijalna prava, nužan je razum koji bi smirivao emocije.

Prihvaćanjem objektivnog kriterija međunarodnog prava, a ne kriterija formalnog članstva bilo jedne ili druge zemlje u EU, kako drži, bio bi među najvećim dostignućima što ih "europeizacija" može donijeti području koje su europske velesile nekoć i same svesrdno pomagale "balkanizirati".

Zaključno upozorava kako ishod koji bi se sastojao u rješenju graničnog spora nepristranom primjenom međunarodnog prava osiguranom sporazumnim izlaskom pred međunarodno pravosudno tijelo vrhunske objektivnosti - Međunarodni sud - bio bi doista povijesna promjena, pa se ne smije dopustiti da se političkim manevriranjem i špekulacijama izigra, jer su ulozi veliki. Oni se ne sastoje tek od prostora koji će se "prigrabiti" ili "pokloniti", nego i u godinama i desetljećima u kojima ćemo, kako kaže, jedni pored drugih, i jedni s drugima, trebati i htjeti živjeti.