Bez obzira na poziciju u formalnoj hijerarhiji, ovaj stranački prvoborac u javnosti je svejedno prepoznat kao jedan od glavnih manekena HDZ-ove privatizacije u ratnom i poratnom dobu, neka vrsta gromobrana koji će zabludjeloj naciji objašnjavati navodne koristi izuzetno dvojbeno izvedenog procesa. Toga se nije libio: u Feralovoj 'Antologiji suvremene hrvatske gluposti' za povijest je ostala zabilježena jedna izjava Milana Kovača:

'Ljudi u Hrvatskoj se moraju naučiti da će sutra taj novi vlasnik vjerojatno na međunarodnoj burzi prodati dionice i radnici koji rade neće znati tko im je vlasnik. Ne trebaju ni znati.'

A bilo ih je još: recimo, kada je objašnjavao da su 'ljudi koje danas nazivamo tajkunima preskupo platili dionice kupljene od malih dioničara'. Ili kada je, dijagnosticirajući uzroke nezadovoljstva nacije, izveo osebujan zaključak da je suština socijalnih problema između velikih želja hrvatskog naroda i manjih mogućnosti hrvatske države.

'Taj jaz se povećava iz dana u dan na krilima žutog, a sada već i crvenog tiska, koji uvjerava javnost da bi Hrvatska mogla biti Švicarska.'

Eto, neka je netko razbio zabludu.

Pašalić: Pogriješio je oko Karamarka, no i dalje smo dobri 

Milan Kovač rođen je u Posušju 1957. godine, ondje je završio osnovnu i srednju školu, da bi koncem sedamdesetih diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i zaposlio se u tvrtki Tekstilpromet. U službenoj biografiji navodi da nikada nije bio član Saveza komunista.

U HDZ ulazi još 1989. godine i postaje osnivač, jedan od pedesetak 'barakaša', što mu otvara put prema zavidnoj političkoj karijeri: bio je ministar useljeništva, potom nakon nekoliko godina u HFP-u i ministar privatizacije, a kasnije i ministar zadužen za - skraćeno i kolokvijalno rečeno - Bosnu i Hercegovinu. U nekoliko navrata biran je u Sabor. Zvjezdani put prekida se 2002. godine, kada u unutarstranačkom obračunu Milan Kovač staje na stranu Ivića Pašalića i nakon trijumfa Ive Sanadera s njime napušta HDZ. Postaje potpredsjednikom Pašalićeva Hrvatskog bloka.

'To je iznimno čestit i pošten čovjek, a priča da je uzeo mito je s one strane razuma. Siguran sam da nikada nije ni pomislio napraviti tako nešto', kaže za tportal njegov dugogodišnji osobni i politički prijatelj Ivić Pašalić.

'Milan Kovač uvijek je držao do svojih ideala i unutar HDZ-a ima ozbiljan ugled i širok krug ljudi koji ga podržavaju. Možda ga se može staviti u kontekst političkih okolnosti i posla koji je obavljao u nekom trenutku, ali nitko ga nikada nije stavljao vezu s bilo kakvim mitom, pa me je nedjeljni napad silno iznenadio', nastavlja Pašalić.

Kovačev odlazak iz HDZ-a također smatra principijelnim činom jer je 's tisućama drugih ocijenio da je Sanaderova politika suprotna Tuđmanovoj', kao što je i povratak u stranku nakon Sanaderova pada i gašenja Hrvatskog bloka 'sasvim logičan'.

Dogodilo se to u doba Jadranke Kosor, odnosno preciznije - kada je Tomislav Karamarko pripremao svoj uspon i preuzimanje stranačkih uzdi pa mu je odgovaralo gomilanje 'nešto desnijeg' kadra. Ili barem onog koji je tako figurirao.

Doduše, svoju reaktivaciju u prvoj ljubavi Milan Kovač je argumentirao sasvim drugačije: objašnjavao je da i pored povlaštene saborske mirovine od oko osam i pol tisuća kuna 'teško živi jer se mora brinuti za ostale članove obitelji', za suprugu s malom mirovinom, dvoje djece studenata i udanu kćerku koja je u podstanarstvu.

'Mnogi se čude kada ih nazovem i pitam ima li kakvog posla za mene, pa makar bio i čuvar gradilišta', kazivao je bivši hrvatski ministar privatizacije.

Pašalić: Pogriješio je oko Karamarka, no i dalje smo dobri 

Njegov prijatelj Ivić Pašalić danas ima svojevrsnu dijagnozu: vjeruje da je Kovač pogriješio oko donedavnog šefa stranke. 'Imali smo sasvim različita mišljenja: ja sam smatrao da je Tomislav Karamarko loš predsjednik HDZ-a i da je njegova politika promašena, a Milan je mislio drugačije.  No to nije pokvarilo naše dobre odnose', otkriva Pašalić.

Nakon Karamarkove detronizacije i novog vala tektonskih poremećaja unutar stranke Milan Kovač ponovno je izložen svojevrsnom odstrelu: početkom ove godine s četrdesetak glasova razlike izgubio je izbore za predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a, stranačkog tijela koje igra bitnu ulogu u održavanju moći i autoriteta samog predsjednika.

Pobijedio ga je Plenkovićev kandidat Mario Kapulica, u devedesetima član Mladeži HDZ-a, a sada je izborio i izravan ulazak u predsjedništvo stranke i - kako kuloari nagađaju - priprema se od Gordana Jandrokovića preuzeti mjesto glavnog tajnika HDZ-a.

Gdje će sada Milan Kovač?

Od HDZ-a, kako sam tvrdi, nije dobio 'ništa osim infarkta i dva bypassa', pa će se vjerojatno silno potruditi demantirati optužbe o nekakvom mitu primljenom prije dvadeset i kusur godina.

Hebrang: Samo nepošteni opstaju u svim mandatima

'Sada je ponovno maknut u stranu, a to je očito sudbina poštenih ljudi u politici. Samo nepošteni opstaju u svim mandatima', tumači Andrija Hebrang, još jedan HDZ-ov prvoborac.

'Milan Kovač uvijek je bio rukovođen domoljubljem i cilj mu je bila Hrvatska, a angažirao se u njenoj obrani i nikako ga ne mogu dovesti u vezu s optužbama koje su iznesene. Uostalom, on je to dokazao svojim urednim i skromnim životom i poštenjem u politici', nastavlja Hebrang i kao ilustraciju nam nudi osobno iskustvo:

'Početkom devedesetih bio sam u Americi kao gostujući profesor i tamo su mi Hrvati uručili donaciju za HDZ. Sjećam se kao danas, radilo se o pet tisuća dolara. Odmah poslije povratka otišao sam u baraku i predao novac dežurnom, Milanu Kovaču, a on je duboko uzdahnuo i kazao: 'Hvala Bogu da i među nama ima bogatih!' Mislio je naime da se radi o mom novcu i da je pet tisuća dolara pravo bogatstvo. Eto o kakvom čovjeku se radi', zaključuje Hebrang.