Hamidi je na smrt vješanjem osuđen prvotno prije dvije godine, 20. srpnja 2008. u iranskoj provinciji Istočni Azerbejdžan, nakon suđenja koje je i za iranske prilike potpuna travestija pravde.

Šesnaestogodišnji Ibrahim uhićen je s četvoricom prijatelja na osnovu svjedočenja mladića s kojim se prethodno potukao u istočnoiranskom gradu Tabriz jer pripadaju suprotstavljenim obiteljima. Policija je četvorici privedenih mladića saopćila da su optuženi za ‘homoseksualni napad’, što je potkrijepljeno tvrdnjom svjedoka da su mu tijekom naguravanja s dečkima ‘hlače spale dvadeset centimetara ispod struka’. Za iransku policiju stvar je time bila jasna - Ibrahim Hamidi i njegova tri prijatelja su homoseksualci koje treba ubiti u ime islamskog morala. Kako bi sve bilo po zakonu, dečke su tri dana mučili u lokalnom zatvoru, tjerajući ih da priznaju svoj ‘zločin’. Ibrahima su objesili za noge i bez milosti tukli sve dok nakon 72 sata torture nije potpisao papir na kojem priznaje sve što se od njega traži.

Tada se u cijelu priču uključuje odvjetnik i borac za ljudska prava Muhamed Mustafai, koji se dvije godine povlači po provincijskim sudovima te na kraju uspijeva osloboditi Ibrahimove prijatelje, ali ne i njega. Konačna presuda trećeg suđenja, izrečena 21. lipnja ove godine, još jednom potvrđuje smrt za Ibrahima, i to bez obzira na činjenicu da su dva od ukupno pet sudaca zaključila da nitko od četiri tinejdžera nije kriv za ‘homoseksualni napad’. Nadalje, mladić čije je ‘svjedočenje’ pokrenulo cijelu priču je policiji 7. srpnja priznao da je sve izmislio pod pritiskom roditelja te i službeno potpisuje izjavu koja to potvrđuje. I povrh svega toga, iranski Vrhovni sud je, zahvaljujući angažmanu odvjetnika Mustafaija, već dvaput ukinuo presudu područnog suda zbog ozbiljnih pogreški u vođenju policijske istrage i sudskog postupka te naredio ponovno suđenje. Ništa od toga nije zaustavilo područni sud Istočnog Azerbejdžana da Ibrahima Hamidija opet osudi na smrt te naredi trenutno izvršenje kazne.

Da stvar može biti još gora, potvrdio je razvoj događaja: policija je odlučila uhititi odvjetnika Mustafaija! Vjerojatno im se zamjerio izjavom da je ‘u ovom slučaju naređeno pogubljenje nevine osobe’, no zahvaljujući dobrim vezama u iranskom pravosuđu, Mustafai se sklonio na nepoznatu lokaciju prije nego ga se policija dočepala. Zato su odmah, 24. srpnja, uhićeni njegova supruga i brat. Muhamedu Mustafaiju je pak poručeno da će mu obitelj pustiti iz zatvora tek kada se on u njemu pojavi, uz realnu mogućnost da živ iz njega izaći neće, dok njegovog klijenta Ibrahima čeka smrt vješanjem, naročito sada kad je ostao bez odvjetnika.

Ovaj cijeli skandal pokazuje, tvrde aktivisti za ljudska prava, da se u Iranu provodi brutalna represija nad gay osobama te podsjećaju na slučaj dvojice tinejdžera koji su smaknuti 19. srpnja 2005. godine zbog svoje homoseksualnosti. Nakon šoka koji je to izazvalo u međunarodnoj javnosti, Iran je promijenio priču te ustvrdio da su osuđeni na smrt zbog silovanja dječaka. Ono što je vrhunac apsurda u ovom slučaju jest činjenica da Ibrahim Hamidi zapravo i nije gay, naglašavaju aktivisti, te pozivaju sve da protestiraju kod iranskih veleposlanstava u svojim državama. Ukoliko, dakle, želite spasiti život tek punoljetnog Ibrahima Hamidija, možete se obratiti njegovoj ekcselenciji veleposlaniku Mohsenu Khodaeiju na adresi Pantovčak 125c.