Nije ElHawi dok je plovio ni po čemu bio poznat, a slavi mu je još manje doprinijelo potonuće zbog loše raspoređenog tereta. Dugo se nije ni znalo točno mjesto brodoloma, dok 2003. lokalni ribari nisu prijavili neobjašnjeni izljev ulja u more. Potraga je locirala El Hawija, koji je od 2007. postao zvijezda olupina, jedan od prvih u niski ruzinavih brodova potonulih pred riječkom lukom u različitim zgodama i vremenima kojima sve češće hodočasti posebna vrsta turista – onih s ronilačkim bocama.

'Stotinjak metara dugački El Hawi nalazi se na dubini od 40 metara do 28 metara dubine i na njega vodimo isključivo napredne i iskusne ronioce. U dobrom je stanju, na zidovima još vise slike, a u prostorijama još se vide predmeti ostali nakon napuštanja posade. No uzimanje predmeta najstrože je zabranjeno. Uostalom, kao i na bilo kojoj olupini koja se nudi u programu podvodnog safarija na kvarnerskim olupinama', kaže Ferdinand Hitrec, legenda riječkog mora i podmorja i vlasnik ronilačkog centra Marko Polo.

Ronjenjem se Ferdinand bavi od 1974., bio je prvak u plivanju bivše države i još uvijek postojećeg Balkana. Bio je i vojni ronilac, a 1984. pokrenuo je prvi komercijalni centar za ronjenje. Njegov centar Marco Polo s bazom kraj bazena na Kantridi pruža jednu od kompletnijih usluga u ronilačkom turizmu; od početnih do profesionalnih instruktorskih tečajeva, od zarona u bazenu i s obale do odlazaka s brodom na atraktivne pozicije. U centru se može iznajmiti opremu i napuniti boce zrakom, nitroxom i trimixom, a uz profesionalne instruktore napraviti i probni zaron.

'Ronioci su idealni turisti, Hrvatska je idealna zemlja za zaron, ali ni izdaleka nismo iskoristili sve podmorske pogodnosti, a učinili smo dosta da zapetljamo ono što su konkurenti odavno otpetljali', kaže Hitrec pa niže podatke. Samo u Europi registrirano je pet milijuna turista ronilaca, na Kvarneru postoji oko 60 komercijalnih centara (u Hrvatskoj ima oko 150 centara) a neki od njih okupljeni u Udruženje ronilačkih centara u turizmu PGŽ, u kojem je Hitrec tajnik. Prema njegovim podacima, godišnje na Kvarneru od ukupnog ronilačkog turizma (ne samo od zarona) ubilježi se 300 tisuća noćenja s ukupnim prihodom oko 15 milijuna eura.

Statistika kaže da od ukupnog broja ronilaca u Hrvatskoj njih 70 posto roni u Kvarneru. U čemu je tajna?

'Kvarner je geografski u odličnoj poziciji. U blizini je Italije, Slovenije i Austrije. Od gostiju ronilaca najviše je Talijana, oko 70 posto, slijede Nijemci, Austrijanci, Nizozemci i Slovenci. Domaći gosti su gotovo zanemarivi. Brojne grupe ovdje dolaze i na samo jedan dan, obave zaron, ručaju i vraćaju se nazad. Tako će biti i s ovom ekipom koju vodimo na El Hawija', kaže Hitrec.

Po njemu tajna je uspjeha i izuzetna suradnja s turističkom zajednicom Kvarnera i lokalnim zajednicama. Što se sigurnosti tiče, a ona je za ronjenje presudna, odlično surađuju s pomorskom policijom, lučkim kapetanijama i carinskim službama.

'Kvarner ima izvrsne lokacije, nisu tu samo atraktivne pozicije potopljenih brodova, nego i prirodne ljepote poput podvodnih zidova, kolonija gorgonija, spilja....', kaže Hitrec, pa s prirode prelazi na društvo. Priča kako je lijepo bilo vidjeti na Malom Lošinju svu silu političara na otvaranju Muzeja Apoksiomena, najpoznatijeg arheološkog menekena koji je slučajno otkrio – strani ronilac amater.

'Neka se političari hvale s Apoksiomenom i ne samo s njime. To je sigurno dobra promidžba ne samo za njih nego i za sve nas koji ronimo. Najvažnije je da nam dolaze gosti i da imamo od čega živjeti i u budućnosti zapošljavati više mladih, a ne da odlaze iz Lijepe Naše. No političari bi isto tako mogli prestati otežavati život nama koji živimo od ronilačkog turizma raznim pravilnicima', kaže dok njegova ekipa na brodu obavlja rutinske provjere.

'Zakonske regulative nažalost ne prate potrebe daljnjeg razvoja ronilačkog turizma već su nažalost često puta kontraproduktivne. U toj šumi propisa jedno ministarstvo ne zna što radi drugo i tu se otvara velik prostor za rad na crno kako kod naših neprofitnih udruga tako i stranih ronilačkih centara', kaže Hitrec i dodaje kako se svako toliko probudi nekakav lobi i kroz pravilnike pri različitim ministarstvima nametne nepotrebne edukacije koje se naplaćuju i bespotrebno opterećuju centre.

'Na kraju ovakve edukacije funkcioniraju na način da uplatite pa ćete dobiti i diplomu, a da često ne dobijete nikakvo znanje', kaže Hitrec i napominje kako u Europi takve edukacije i pravilnici ne postoje. Po njegovim riječima, upravo ovih dana vodi bitku s pravilnikom o posudama pod tlakom pri Ministarstvu gospodarstva. Predateljno je, ali Hitrecova poanta u stilu – 'Nakon svega pitam se želi li uopće Hrvatska, ma koliko se hvalila Apoksiomenom, ronilački turizam', više je nego jasna.

Zanimljivo je i njegovo iskustvo s ulaskom u Europsku uniju koji bi, kako se tvrdi, trebao donijeti više reda. 'Ulaskom u EU, stanje se čak pogoršalo. Zbog nepostojanja jasnih zakonskih odredbi, mnogi strani centri ne rade legalno (čast iznimkama), prodaju i naplaćuju proizvod vanjskim tržištima bez ikakve kontrole i postaju nelojalna konkurencija našim i stranim legalnim centrima', kaže Hitrec, a kao poseban problem ističe kako Hrvatska još nije zaštitila atraktivne ronilačke pozicije kao što je to slučaj u Egiptu, Francuskoj i drugim ronilačkim zemljama.

Nije ugodno vidjeti ronioca s puškom koji vam iznad glave pluta i ubija ono što vi slikate! Podvodni ribolov i ronjenje nisu kompatibilni pa ih treba razdvojiti, a to se može samo zaštitom takvih lokacija', kaže Hitrec dok njegova ekipa namješta brod na mjestu potonuća El Hawi, nedaleko od sušačkog lukobrana.

Riječ je o talijanskim gostima koji su tog jutra stigli iz Udina, a njihova oprema prekrila je čitavu palubu 'Marca Pola'. Svaki ronilac ima po dvije boce pune zraka, odijelo, peraje, masku, olovne utege… Već imaju navučena odijela i stavljaju na sebe opremu tešku oko 30 kilograma, pa nakon priprema skaču u more i uskoro se na površini vide samo narančaste bove i mjehurići zraka. Ono što su vidjeli, koji dan kasnije vidjet ću i ja – ali na suhom. Kako je barba Ferdinand i strastveni podvodni fotograf tako i čitatelji imaju priliku vidjeti kako je El Hawi izgledao Talijanima. Predodžbu pojačava i skica koju je na temelju svog uvida izradio Danijel Frka, jedan od najuglednijih domaćih podvodnih fotografa, ilustratora i stručnjaka za olupine.

'Olupine su izuzetno popularne među roniocima diljem svijeta. Prihodi od posjeta ronilaca brodu koji je potopljen s automobilima u Crvenom moru premašuje prihod od posjeta egipatskim piramidama! Riječ je o rekreativnom sadržaju s namjerom da zabavi ronioce rekreativce. Na potopljenim brodovima brzo se počinju skupljati raznorazni morski stanovnici što prizor čini uistinu bajkovitim i atraktivnim za ronilačku avanturu. Mi na Kvarneru osim El Hawija imamo Linu, Peltastis, Sigrida…', nabraja Hitrec seriju ruzinavih brodova čija imena izazivaju ushit kod amatera ronioca.

Dok ispod nas Talijani s voditeljima istražuju El Hawija (zaron traje od sat do pola sata), Hitrec kaže kako za kraj ima dobru vijest koja stane u jednu riječ: scutting.
'Tako se zove namjerno potapanje brodova koji onda služe kao ronilačka atrakcija. Konačno smo u Hrvatskoj uspjeli ishodit sve papire i dozvole da i mi počnemo s tim', ističe Hitrec, koji je jedan od predvodnika takve inicijative u Hrvatskoj.

U svijetu to nije ništa novo: Amerikanci su namjerno potopili stotine brodova kod Floride, pa tisuću ronilaca dnevno posjete nosač aviona. Malta je spustila na dno mora manju flotu, koja im donosi 25 posto turističkih prihoda. Kina potapa tenkove. U Njemačkoj se može roniti u hotelu. U tržišnu borbu uključili su se i u Egiptu. Hrvatska unatoč dugogodišnjoj inicijativi Hitreca i kvarnerskih ronilaca dugo nije činila ništa.

'Sada konačno pravno imamo sve riješeno. Prvi brod koji će biti potopljen je Vis, admiralski brod JRM sada u vlasništvu Arsena Brajkovića, bit će potopljen u pulskom akvatoriju ispred Kamenjaka. Čeka se samo da ga vlasnik detaljno očisti kako bismo bili sigurni da je ekološki potpuno sve OK. Naime, prije potapanja brod bi trebalo ekološki očistiti od ulja ili nafte i u more spustiti golo željezo, koje bi postalo turističko bogatstvo', kaže Hitrec, pojašnjavajući kako propisi nalažu da se brodovi potapaju u područjima gdje nisu plovni putovi.

'Izuzetno sam zadovoljan što smo nakon duge administrativne bitke, dok su nam svi govorili kako je takvo što kod nas nemoguće, konačno pri ostvarenju cilja, razvoju posebne i prepoznatljive turističke ponude. I nimalo mi ne smeta što će prvi brod biti potopljen u istarskim vodama, jer je riječ o združenom pothvatu svih ronilaca', kaže Hitrec. Po njegovim riječima, u riječkom akvatoriju bilo bi potopljeno čak 15 brodova.

Kad to kažem Talijanu koji sav u ushitu nakon zarona na El Hawi slaže opremu, samo se nasmije i dobaci: 'Mamma mia!' A onda on i njegovo društvo k’o po dogovoru spoje šake s dva isturena kažiprsta. U prijevodu s ronilačkog znakovnog jezika: 'Ronit ćemo zajedno!'