Do kraja lipnja dva će događaja obilježiti budućnost Europske unije, piše za tportal Hans-Werner Sinn, bivši čelnik instituta Ifo za gospodarska istraživanja koji je u Hrvatskoj najpoznatiji po tome što je za HDZ napisao analizu po kojoj je ta stranka trebala pisati svoj gospodarski program. Ta su dva događaja referendum o izlasku Velike Britanije iz Europske unije i pravorijek njemačkog Ustavnog suda je li legalno to što se novcem Europske središnje banke šakom i kapom kupuju obveznice zemalja pogođenih krizom. Bez obzira na ishod, Sinn predviđa - razdoblje bezuvjetnog povjerenja u EU i njezine institucije završeno je!
Lipanj prerasta u sudbonosan mjesec za Europsku uniju. Njemački će Ustavni sud 21. lipnja dati svoj pravorijek o pritužbi na program kupovanja obveznica koji je središnji dio paketa što ga je Europska središnja banka (ECB) donijela kao odgovor na dužničku krizu našeg kontinenta. Dva dana kasnije, glasači u Ujedinjenom kraljevstvu odlučuju hoće li napustiti Europsku uniju. Obje odluke imat će ozbiljne posljedice na dugoročnu političku i gospodarsku stabilnost unije.
Odluka njemačkog suda manje je spektakularna, ali zadire u samo srce Mastriškog ugovora, odnosno načina na koji ga tumači ECB. Tužitelji, među kojima su i članovi Bundestaga, propituju pravo Bundesbanke da sudjeluje u ECB-ovom programu izravnih monetarnih transakcija (OMT – Outright Monetary Transactions).
Bezgranična spremnost ECB za kupovinu državnih obveznica
Tvrde da se time krše odredbe Članka 123 i Članka 125 Ugovora o Europskoj uniji koji, prema njima, zabranjuju vladama sanacije putem tiskanja novca. Najviše su se usprotivili bezgraničnoj spremnosti Europske središnje banke (ECB) da kupuje državne obveznice zemalja pogođenih krizom ('što god bude potrebno', čuvene su riječi predsjednika ECB-a, Maria Draghija).
U skladu s programom OMT, ulagači koji kupuju takve obveznice više ne moraju brinuti o mogućem bankrotu. Prije nego se rizik bankrota i pojavi, ECB će biti pri ruci da kupi ugrožene obveznice iz ulagačeva portfelja. Potrebno je samo prijaviti se Europskom Mehanizmu Stabilnosti (ESM), fondu koji je u stanju pružiti hitnu financijsku pomoć svim članicama euro zone. Tako je rizik bankrota prebačen s vlasnika obveznica na porezne obveznike u gospodarski zdravim zemljama euro zone koji će stalno gubiti prihod od kamata na državne obveznice.
Pitanje kojim se njemački Ustavni sud bavi je sljedeće: je li ovakav dogovor, koji je već dobio blagoslov Europskog suda pravde (The European Court of Justice), kompatibilan s osnovnim zakonom zemlje, odnosno podriva li OMT proračunski autoritet Bundestaga. A to nije pitanje o kojem može odlučiti Europski sud pravde.
ECB previše proširuje područje svojih ovlasti?
Dva su razloga zbog kojih će Ustavni sud vjerojatno nametnuti određene uvjete za sudjelovanje Bundesbanke u OMT programu. Bundesbanka se navodno već savjetovala sa sudom po pitanju ECB-ovog programa 'kvantitativnog labavljenja' (quantitative easing) i sud je navodno tražio da se ukine zajednička odgovornost središnjih banaka za kupnju državnih obveznica, što je dio programa. Nadalje, u svom je preliminarnom mišljenju sud izrazio sumnju kako ECB možda previše proširuje područje svojih ovlasti.
Bude li sud slijedio ovakvo razmišljanje i donio odluku protiv sudjelovanja Bundesbanke u OMT programu, to bi moglo proširiti kamatni spread između zdravih i kriznih gospodarstava, odražavajući tako stvarni rizik za ulagače. Time bismo prekinuli neke naivne snove, ali i zakoračili prema jačanju odgovornosti te vratili euro zonu na put tvrdih proračunskih ograničenja bez kojih nijedno gospodarstvo ne može preživjeti.
Druga odluka, u vezi s članstvom Ujedinjenog kraljevstva u Europskoj uniji, mogla bi imati još značajnije posljedice. Ovo je glasovanje još jedan grč u dugoj povijesti burnih odnosa između Ujedinjenog Kraljevstva i ostatka Europe. Ujedinjeno Kraljevstvo pristupilo je Europskoj ekonomskoj zajednici (EEC), prethodnici Europske unije, 1973., i to iz trećeg pokušaja. Francuski predsjednik Charles de Gaulle stavio je veto na njihov prijem 1963. i 1967. godine.
Odnosi su napeti od samog početka. Veliki otpor prema uvjetima postavljenim za prijem doveo je u Britaniji do referenduma o članstvu 1975. Većina glasača odlučila se za ostanak. Nakon što je Margaret Thatcher 1979. preuzela vlast, umirila je skeptike tako što je za Britaniju ispregovarala posebne uvjete.
Ujedinjeno Kraljevstvo se boji da će plaćati tuđe dugove
Ali nedavna kriza eura oživjela je skepticizam prema Europi. Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je samo marginalno uključeno u financiranje Unijina antikriznog paketa, ali u njemu sve više jača strah kako će UK i njegovi porezni obveznici jednoga dana morati spašavati južnoeuropske države i EU banke.
U isto vrijeme i europska izbjeglička kriza počela je nagrizati živce u Britaniji. Za vrijeme Thatcher i njezina prethodnika Edwarda Heatha, Ujedinjeno Kraljevstvo onemogućilo je laku imigraciju iz zemalja Commonwealtha. Međutim, danas se strahuje da zemlji prijeti novi val imigracije iz Europske unije.
Neodlučni glasači koje brinu rizici vezani za Brexit vjerojatno će biti ona tanka prevaga potrebna da se spriječi odlazak Ujedinjenog Kraljevstva. Ali referendum je svejedno pokazao ozbiljne manjkavosti Europske unije i nemogućnost njezinih vođa da predstave kredibilnu i uvjerljivu strategiju za izazove s kojima se kontinent suočava.
Bez obzira na ishod ovih dviju odluka u lipnju, jedno je jasno: razdoblje bezuvjetnog povjerenja u EU i njezine institucije je završeno.
Copyright: Project Syndicate, 2016.
www.project-syndicate.org
