'Konzervativna smo i libertarijanska stranka, nikakva ekstremno desna stranka', odrješito je rekla čelnica Alternative za Njemačku (AfD) i njihova kandidatkinja za kancelarku Alice Weidel u intervjuu s Elonom Muskom početkom ove godine. I s tim se slaže većina pobornika AfD-a - samo šest posto njih vidi je kao ekstremističku (za razliku od velike većine pobornika ostalih većih stranaka u Njemačkoj).

Istraživanje Deutschlandtrenda iz veljače 2024. pokazalo je da 80 posto pobornika AfD-a smatra da im je svejedno ako je stranka u nekim svojim dijelovima okarakterizirana kao ekstremno desna - sve dok god adresira prave teme. No protivnici smatraju da je AfD postao parlamentarna ruka velike antidemokratske mreže koja želi srušiti demokratske temelje države.

Ususret prijevremenim parlamentarnim izborima u Njemačkoj 23. veljače AfD stupa u političku arenu kao druga najpopularnija stranka s procijenjenom podrškom od 21 posto građana. To je blago rečeno nezanemarivih 13 milijuna Nijemaca, ako uzmemo u obzir samo one koji imaju pravo glasa, koji očigledno smatraju da je 'nešto trulo u državi Njemačkoj' i da politički establišment ne nudi prava rješenja za probleme koje ih tište. Stranku je usto amenovao i najbogatiji čovjek svijeta Elon Musk te već mjesec dana sustavno agitira za nju.

S druge strane, kako se približavaju izbori, stotine tisuća ljudi prosvjeduju na antiafedeovskim skupovima s jednim ciljem - očuvati demokratski poredak u zemlji. A prosvjedni glasovi postaju sve glasniji otkako se u javnosti špekulira da bi Njemačka mogla doživjeti austrijski scenarij - potencijalnu koaliciju desne stranke CDU pod Friedrichom Merzom s AfD-om, čiji je zajednički nazivnik trenutačno striktnija migrantska politika.

Politička mućkalica svega i svačega: Od liberalnih odmetnika iz CDU-a do ekstremnih desničara

U jeku eurokrize 2013. nekoliko euroskeptika bliskih tada vladajućem CDU Angele Merkel osnovalo je stranku kojoj je prvi i osnovni cilj bio vratiti nacionalne valute u EU i spriječiti državne intervencije u posrnule tvrtke. Te godine za dlaku nisu uspjeli ući u njemački Bundestag, a godinu kasnije na izborima za Europski parlament dobili su skromnih sedam mandata.

Poznata izjava Merkel - 'Wir schaffen das' (Mi to možemo) - iz 2015., kad je otvorila granice milijunima migranata s Bliskog istoka, bio je početak stvaranja današnjeg AfD-a, a on, kako kaže i jedan od osnivača Bernd Lucke, nema nikakve veze sa strankom koju je on osnovao. Pobornici desnijih ideologija u AfD-u, koji su dotad bili na marginama, istisnuli su ga 2015.

Ključna prekretnica je 2017., kad se opet promijenilo čelništvo AfD-a. Otad im je pitanje imigracije glavni prioritet, a u liku nekoliko čelnika došao je i nacistički sentiment. Godina je to u kojoj su ušli u njemački parlament i postali prva stranka s natruhama desnog ekstremizma u njemu od Drugog svjetskog rata.

Na temi migranata AfD je mobilizirao 12,6 posto Nijemaca te zasjeo u svih 16 pokrajinskih parlamenata i Bundestag kao treća najpopularnija politička opcija.

Te ključne 2017., jedan od glavnih ljudi u AfD-u, Björn Höcke, šokirao je njemačku javnost poručivši da bi trebalo prestati s tradicionalnim komemoracijama za žrtve holokausta te dodavši da bi se trebali riješiti 'kolektivne krivnje', što je osam godina nakon njega, na nedavno održanom predizbornom skupu stranke, naglasio i ni manje ni više nego Elon Musk.

I baš kad su svi očekivali da će se AfD 2017. potpuno ograditi od takvih izjava, Höcke je ostao u stranci, žareći i paleći u jednoj od njezinih danas najekstremnijih baza - u pokrajini Tiringiji. A treba naglasiti i da je prošle godine kažnjen zbog izgovaranja zabranjene nacističke parole 'Sve za Njemačku' na jednom od skupova.

Iako su u jeku koronakrize, 2021., zaključili izbore kao peta najzastupljenija stranka u Bundestagu (10,4 posto glasova), pandemija je pridonijela amplifikaciji jer su privukli i one koji su se borili protiv 'koronadiktature'.

Upravo nezadovoljstvo upravljanjem zdravstvenom krizom, a ponajviše dokidanje osobnih sloboda na razini cijelog EU-a, u politički lonac liberalnih ideja ubacilo je i mnoge teoretičare zavjere i pobornike suverenizma, među kojima ima i onih koji se protiv establišmenta bore s nostalgijom prema kolektivističkom sentimentu nacionalsocijalizma, naravno pod krinkom borbe za slobodu naroda.

Alice Weidel - političkim shapeshiftingom do vrha stranke

Sada na kancelarsku fotelju iz redova AfD-a pretendira doktorica ekonomije Alice Weidel te već neko vrijeme pokušava ispeglati ekstremno desni imidž stranke na saveznoj razini.

Njezina je članica od 2013., a u početnoj fazi svoje političke karijere, nakon dolaska iz Kine, gdje je radila u tamošnjoj nacionalnoj banci, bila je u taboru 'umjerenog' čelnika Luckea. Kad je poslije njegova izbacivanja 2015. šefica postala nacional-konzervativka Frauke Petry, Weidel je odmah uskočila u njezin tabor. I kad se tražilo izbacivanje Höckea iz stranke 2017., bila je dio struje koja se zalagala za to, no povukla se nakon što je vidjela da većina nije sklona tome. Potom se, kad je Petry 2017. napustila AfD, popela na hijerarhijskoj ljestvici.

Weidel sada umjerenijim narativom pokušava balansirati ekstremističke ispade svojih kolega i rebrendirati AfD u stranku 's građanskim licem' koja se protivi političkom establišmentu, izgrađenom na nasljeđu političkog upravljanja Merkel u poodmakloj fazi njezine vladavine - a koji je, kako smatraju u AfD-u - doveo Njemačku do statusa 'bolesnika Europe'.

Najveći trn u oku AfD-ovaca su ilegalni migranti i općenito migranti islamske vjeroispovijesti jer smatraju da se ne žele, ne mogu i neće integrirati u njemačko, odnosno europsko društvo, što će naposljetku dovesti do nestanka nacionalnog identiteta, europskih vrijednosti i islamizacije Europe. Baš zbog toga protive se svim lijevim politikama jer smatraju da je njihov odgovor na takve izazove - zbog bezgranične empatije i prihvaćanja - previše mlak te da vodi u propast.

U skladu s tim protive se i woke kulturi, ali i zelenim politikama, a u užem smislu, uvjetno rečeno, i ekofeminizmu. Ne čudi stoga što je AfD osobito popularan među muškarcima, posebno onim mlađima, jer mnogi od njih smatraju da su muškarci izvukli najdeblji kraj u suvremenom društvu. U ekonomskom smislu zalažu se pak za liberalnije politike – manje poreze i manje regulacija. A zalažu se i za ponovno oživljavanje nuklearnih elektrana jer smatraju da je to najzelenije, ali i ekonomski najodrživije rješenje (velik dio pobornika AfD-a kao glavni razlog naklonjenosti stranci navodi energetsku politiku).

U svemu tome nema ništa sporno - u političkoj utakmici svatko ima pravo zalagati se za svoje ideje, dok god one u pitanje ne dovode demokratski poredak. No problem potencijalno tinja ispod površine, odakle svako toliko izviru elementi rasizma, šovinizma, neonacizma, antisemitizma i averzije prema demokratskim institucijama.

Ekstremizam koji ulazi na mala vrata

Iako se vrh stranke naizgled pokušava odmaknuti od ekstremizma, koji je već podosta okaljao njezine političke kapilare, već godinama se sa Saveznim uredom za zaštitu ustavnog poretka (BfV) druže pred njemačkim sudovima zbog sumnji u desni ekstremizam. Tri su kategorije prema kojima BfV provodi istragu neke organizacije ili pojedinaca zbog potencijalnog ekstremizma – najblaži je razmatranje, drugi stupanj je 'sumnja u desni ekstremizam', a treći je 'dokazano ekstremno desno'.

AfD na saveznoj razini te šest njihovih pokrajinskih ogranaka trenutačno su u drugoj kategoriji – dakle sumnja se da u njihovim redovima postoje ekstremno desna strujanja.

Inače, treća kategorija - 'dokazano ekstremno desni' - podrazumijeva da BfV prilikom istrage može koristiti i obavještajne metode. Sljedeći korak je zabrana, a za pokretanje postupka zabrane preduvjet je da se dokaže postojanje 'stvarnih referenci' o tome da neka stranka ima namjeru srušiti temeljni demokratski poredak. Dok god toga nema, AfD može legalno i legitimno djelovati.

Savezna pokrajina Mecklenburg-Zapadno Pomorje još se razmatra, a najproblematičnije baze AfD-a su ogranci u Tiringiji, Saskoj i Saskoj-Anhaltu, koje je BfV proglasio 'pouzdano ekstremno desnima'.

Više od sto suradnika povezanih s ekstremno desnim miljeom

Prema prošlogodišnjem istraživanju BR-a, za zastupnike u Bundestagu radilo je više ljudi iz desnog ekstremističkog miljea nego što se očekivalo. Prema njihovu izvješću, parlamentarna skupina AfD u prethodnom sazivu Bundestaga zapošljavala je više od sto ljudi aktivnih u organizacijama koje je BfV okarakterizirao kao desno ekstremističke.

Među njima su aktivisti iz Identitetskog pokreta, ideološki mislioci iz Nove desnice, nekoliko neonacista i ljudi povezani s Građanima Reicha te skupinom prepera Endkampf.

Posebno su uočljivi akteri iz spektra tzv. Nove desnice. To je struja u desnom ekstremizmu koja se zalaže za njegovu ideološku obnovu nakon nacionalsocijalizma. Predstavnici Nove desnice vide sebe kao predvodnicu AfD-a.

Vrlo im je bliska i udruga Jedan posto, čiji se članovi opisuju govoreći da su 'najveća njemačka patriotska građanska mreža', a oni između ostalog skupljaju donacije za podršku desničarskim aktivistima. Prošle godine BfV ih je klasificirao kao udrugu s 'potvrđeno ekstremnim desnim nastojanjima'.

Neki suradnici zastupnika AfD-a u Bundestagu bili su povezani i sa sada ugašenim Institutom za državnu politiku ekstremno desnog izdavača Götza Kubitscheka, čiji su planovi da se iz Njemačke protjeraju milijuni ljudi migrantskog podrijetla (na ekstremno desnoj sceni to zovu 'remigracija') na vidjelo izašli početkom 2024. Prema istraživanju platforme Correctiv, u tim su raspravama sudjelovali i članovi Kršćansko-demokratske unije (CDU).

Svijet ostaje na mladima

A tu nikako ne treba zaboraviti ni pomladak stranke Mlada alternativa - udrugu koja je ujedno važna kovačnica kadrova i ideja za AfD te koju mnogi smatraju leglom ekstremizma, a što je na kraju krajeva prepoznao i BfV, proglasivši i njih 'pouzdano ekstremno desnima' na saveznoj razini, dok je na pokrajinskoj razini već pet njihovih filijala zaradilo tu oznaku.

U pravnom smislu puno je lakše zabraniti udrugu, nego stranku, pa sada AfD svoju mladunčad, koja je dosad djelovala kao zasebna udruga, želi staviti pod svoje okrilje, preciznije kontrolu.

Zbog ekstremističkog predznaka udruge, ali i sve veće svojeglavosti njezinih članova, prije nekoliko tjedana AfD je odlučio osnovati organizaciju stranačke mladeži (najvjerojatnije će se zvati Patriotska mladež). Neki to vide kao još jedan dokaz njihova odmaka od ekstremizma, s obzirom na ekstremistički predznak udruge. Drugi pak smatraju da je AfD povukao taj potez kako bi izbjegao potencijalni gubitak mlađih pobornika u slučaju zabrane djelovanja udruge.

O tome kakva je sudbina Mlade alternative odlučivalo se jučer u tiringijskom gradu Apoldi, gdje je odlučeno da se udruga gasi koncem ožujka. No njezini članovi nastavit će s djelovanjem, samo pod budnijim okom AfD-a.

Članovi Mlade alternative su inače izrazito aktivni na društvenim mrežama, a mnogi od njih bili su i članovi posljednjeg saziva Bundestaga. Jedan od njih – Matthias Helferich – svojedobno se nazvao 'prijateljskim licem nacionalsocijalizma', a na skupovima Mlade alternative slavi ga se kao 'budućeg ministra za repatrijaciju' – čovjeka koji bi u budućnosti trebao organizirati protjerivanje ljudi stranog podrijetla iz Njemačke.

Nerijetko su povezani s različitim ekstremno desnim skupinama poput Identitetskog pokreta, a on mahom okuplja mlade koji sebe zovu 'patriotima' i zalažu se za očuvanje 'etničkog identiteta državotvornog naroda' te im je blizak i pomladak austrijskog FPÖ-a, krajnje desne stranke koja je pod Herbertom Kicklom, izglednim novim austrijskim kancelarom, pobijedila na izborima u toj državi.