Što se zapravo dogodilo, je li to ostavilo posljedice na zdravlje radnika i je li manipuliranje radioaktivnim srebrom u bazenu moglo biti sigurnije, bit će poznato tek za deset dana, dodaju Novosti. Istovremeno, i dalje traje polemika između čelnih ljudi JP NOS i zaposlenih inženjera. Direktor Jagoš Raičević u srijedu je još jednom rekao kako događaja nije bilo, dok s druge strane inženjeri tvrde da se svaka nepredviđena situacija naziva akcidentom.

Govoreći o ovom događaju Raičević i Uranija Kozmidis Luburić, predsjednica UO poduzeća, ukazali su i na nove probleme, govoreći da, zapravo, nitko ne zna gdje sve u Srbiji ima radioaktivnih materijala koji zrače, a trebali bi se nalaziti isključivo u nadležnosti JP NOS. 'Poslovima s radioaktivnim materijalima, poput javljača požara ili gromobrana, koji bi se po zakonu odavno trebali ukloniti sa svih objekata, može da se bavi bilo tko. To je unosan posao, jer oko tisuću eura košta skidanje samo jednog radioaktivnog gromobrana. Mnogi samo uzmu novac i skinu, recimo, gromobran, ali ga nikad ne donesu u hangare JP NOS na sigurno skladištenje, nego ga bace gdje stignu', kaže Raičević.

Za ovakve manipulacije optužili su ponajviše zaposlene u Institutu Vinča, od kojih, kažu, mnogi imaju privatni biznis u području radioaktivnog otpada. Zato su, rečeno je u srijedu u NOS-u, podrumi Instituta puni ozračenih materijala. Ne zna se ni što, ni koliko zrači. 'I probleme u JP NOS javnosti želi podmetnuti naša konkurencija. Koliko se ne vodi računa o ovim stvarima, pokazuje i da su, recimo, na Tehničkom fakultetu u Novom Sadu, gdje sam zaposlena, platili Romima da skinu radioaktivne javljače požara', tvrdi za Novosti Kozmidis Luburićeva.

Iz Vinče pitaju: Zašto upirete prstom u nas

'Bolje bi bilo da se bave problemima u vlastitom dvorištu, nego da prebacuju lopticu u naše', kaže za Novosti Jovan Nedeljković, direktor Instituta Vinča i dodaje da su oni formirani da bi se bavili reaktorom i hangarima, a ne gromobranima. Za poticanje problema u JP NOS u ovom poduzeću 'locirali su' nekoliko vanjskih neprijatelja. Jedan je, po svemu sudeći, i Agencija za zaštitu od ionizirajućeg zračenja (SRPNA), koju optužuju da odugovlači sa izdavanjem licence za hangar 3, u kome se treba sigurno uskladištiti sav nuklearni otpad koji se desetljećima čuva u Vinči.

'Hangari 1 i 2, u kojima se sad čuvaju bačvice s otpadom, u takvom su stanju da u njima nije dobro držati ni kokoši, a kamoli radioaktivni otpad. Nemamo pojma čega sve ima u tim skladištima. Ne znam zašto nam već ne izdaju licencu, da možemo sav taj materijal smjestiti na sigurno. A ako ne radimo dobro, neka nam uzmu licencu', kaže Kozmidis Luburićeva.

I dok direktorica SRPNA-e kaže da su iz JP NOS tražili samo licencu za hangar 3, a ne i za ostale objekte i djelatnosti, u ovom poduzeću tvrde drugačije. Kako pišu Novosti, oni se spore i oko toga je li bila potrebna dozvola Agencije za spornu akciju izvedenu 19. travnja. Sve u svemu, iako bi oblast nuklearne sigurnosti trebala biti uređena više nego bilo koja druga, u radu s ozračenim materijalnom ima, očigledno, previše propusta.

Nedavno je pukla cijev u podrumu Vinče pa se voda izlila na radioaktivni materijal, kojem tu nije bilo mjesto. Protiv bivšeg direktora podnesena je prijava zbog nepoštivanja propisa o javnim nabavama. Sadašnji čelni ljudi pokrenuli su kaznene prijave protiv još nekoliko bivših. Kada su kopani temelji za hangar 3, otkriveni su izvori zračenja u zemlji, za koje nitko nije znao.

I dok se nepravilnosti otkrivaju jedna po jedna, građani nisu sigurni ne zrači li i s deponija pored kojih prolaze ponešto od materijala koji bi trebao biti sigurno uskladišten.