Nakon uhićenja vojnog vrha i kratkotrajnog zatvaranja NATO-ve zračne baze Incirlik, čemu je prethodio neuspješni vojni udar u Turskoj, vojni analitičari s pravom smatraju da američke nuklearne bombe B61 uskladištene u toj bazi više nisu na sigurnom, ponajviše zbog toga što je njome zapovijedao jedan od čelnika pučista, a iz nje su polijetali odmetnuti turski piloti koji su bombama zasuli vlastiti parlament i ostale vladine zgrade
Prema mišljenju stručnjaka, domoći se uskladištenog nuklearnog naoružanja nije bio primarni cilj pučista, iako su na raspolaganju imali šifre za ulazak u skladište, no nakon najnovijih događaja iz Turske zapovjednici američke vojske s pravom su zabrinuti zbog mogućih posljedica vojnog udara i toga kako osigurati prebacivanje nuklearnog oružja u sigurnije baze u Europi
Valja napomenuti da tursko ratno zrakoplovstvo u svojem sastavu nema borbene zrakoplove koji bi mogli nositi to razorno oružje, no kada se nalazite u posjedu takvog moćnog naoružanja, vrlo je lako zauzeti nadmoćniji pregovarački stav.
Inače, tijekom puča u bazi Incirlik nije bilo Amerikanaca jer su na preporuku američkog ministarstva obrane svi američki vojnici i časnici zajedno s obiteljima evakuirani ranije ove godine zbog straha od moguće sabotaže pripadnika tzv. Islamske države. Isto tako, povučeni su i američki borbeni zrakoplovi koji također nemaju mogućnost izbacivanja bombe B61
Dodatno ulje na vatru između dva saveznika dolijeva tursko nepovjerenje prema Washingtonu jer se u SAD-u u egzilu nalazi Fethullah Gulen, bivši imam kojeg je Erdogan označio kao duhovnog vođu neuspjelog puča. Stoga Washington razmišlja kako se domoći vlastitog oružja što leži u skladištima baze koja je kratko bila pučistički stožer.
Prema nekim visokim izvorima u Pentagonu, američkom vojnom vrhu izuzetno je stalo povratiti oružje, osobito zbog povišenih tenzija u odnosu s Rusijom, ali je vojno čelništvo istovremeno zabrinuto zbog činjenice da u zapadnoj Europi, osobito zemljama bližima Rusiji, ne postoje adekvatne baze u kojima bi se čuvalo nuklearno naoružanje, poput njemačkog Ramsteina.
Kao jedina alternativa nudi se NATO-va baza Aviano u Italiji, no ona ima skromne potencijale skladištenja, te baza Lakenheath u Britaniji, istih neadekvatnih mogućnosti skladištenja. Dopremanje nuklearnog oružja u Ramstein, Aviano i Lakenheath, smatraju analitičari, teško bi prošlo 'ispod radara' tamošnje javnosti jer stanovnici obližnjih mjesta ionako stalno prosvjeduju protiv proširenja tih baza, a u prosvjedima im se pridružuju i antiratni aktivisti te pripadnici ekoloških udruga koje ne žele nuklearno naoružanje u svojoj blizini.
Pored toga, nitko u Europi ne želi udomaćiti te bombe jer, poput njemačkog ministra vanjskih poslova Franka Waltera Steinmeiera, smatraju da je to 'pozivnica' za islamističke teroriste.
Istovremeno, Pentagon bi najradije ostavio nuklearne bombe u Turskoj zbog ruskih prijetnji, ali i obližnjeg Irana, ali trenutni događaji nikako ne idu na ruku američkom ministarstvu obrane.
Štoviše, da su Turska i njena vojska u potpunom rasulu, govore i današnje vijesti o tome da su nestala čak četiri turska ratna broda te se nalaze negdje u vodama Crnog mora, a prema nekim neprovjerenim izvorima, krenuli su prema grčkim lukama te se namjeravaju predati kolegama iz NATO-a, s kojima, doduše, stalno razmjenjuju vojne provokacije.
Što će se dogoditi s nuklearnim bombama, posve sigurno nitko ne zna, osim da su one same po sebi velika prijetnja, zaključuju vojni analitičari.
