Nema više nikakve sumnje, misle povjesničari, Nixon je vjerovao da je atomska bomba rješenja za američke probleme na jugoistoku Azije. Novi otkriveni dokumenti tako pokazuju da je 25. travnja 1972. Nixon imao sastanak sa svojim savjetnikom na nacionalnu sigurnost Henryjem Kissingerom na kojem su raspravljali o situaciji u Vijetnamu.

Nixon je rekao Kissingeru da želi iskoristiti ograničeno taktičko nuklearno oružje nad vojnim tvornicama Sjevernog Vijetnama na što mu je Kissinger uzvratio: 'Mislim da bi to bilo pretjerano.' Nixon je onda testirao svoga savjetnika pa mu je uzvratio: 'Smeta li vas atomska bomba, Henry? Ja samo želim da mislite o velikim mogućnostima.'

Dokumenti pokazuju da je Nixon želio baciti atomsku bombu u Sjevernoj Koreji 1969. Nakon Korejskog rata (195.-1953), režim u Pyongyangu zadavao je SAD-u velike glavobolje. U travnju te godine Sjeverna Koreja srušila je špijunski zrakoplov SAD-a iznad Japanskoga mora. Nixon je gledao na neprijatelje kao na 'veliku opasnost' pa je dao sastaviti poseban plan nazvan Freedom Drop, što je podrazumijevalo pustiti 'veliku bombu' u postizanju slobode.

Iznenađuju kalkulacije o civilnim žrtvama. U pismu koje je tadašnji ministar obrane Melvin Laird poslao Kissingeru govorilo se o brojci od '100 i nekoliko tisuća mogućih žrtava'! Umjesto da se odluči za taktične nuklearne napade, Nixona su nagovorili da se nastavi s pasivnim otporom i da se usredotoči na rat u Vijetnamu.

Atomske bombe korištene su u vojne svrhe samo 1945. Tadašnji predsjednik Harry Truman ih je naredio baciti nad Hirošimom i Nagasakijem da se okonča rat s Japanom. U izravnim sudarima poginulo je oko 200.000 tisuća ljudi među kojima je bilo i američkih vojnih zarobljenika. To je bila, da parafraziramo Nixona, odluka donesena 'na veliko'.