'Mi ćemo se pobrinuti za to da osobe koje nemaju pravo boravka u Njemačkoj brže napuste našu zemlju', rekla je tamošnja ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser i objasnila da se to čini 'kako bi se mogle ispuniti obveze prema onima kojima je humanitarna pomoć i zaštita zaista potrebna', odnosno 'iz odgovornosti prema ljudima koji traže zaštitu od terora i ratova, kao što je to primjerice slučaj s preko 1,1 milijuna izbjeglica iz Ukrajine'.

Faeser je, inače, socijaldemokratkinja i to nije nevažno u cijeloj priči jer je upravo na temi migracija izložena kritikama konkurencije: demokršćani iz oporbenog CSU/CDU traže da se uz aktivnije protjerivanje ilegalaca uvedu rigorozne kontrole na vanjskim granicama Europske unije kako bi se zaustavile neregulirane migracije, dok ekstremno desni AfD zahtijeva i da se ukinu socijalne povlastice koje djeluju 'poput migrantskog magneta'. Predložene mjere smatraju tek simboličnima.

Istovremeno, upravo tim mjerama protivi se dio nevladinog sektora, ali i dio Zelenih kao jedne od stranaka vladajuće koalicije, pa se može očekivati da će se ozbiljna javna debata o predloženom zakonu - koji tek ulazi u parlamentarnu proceduru - tek zahuktati.

On predviđa produljenje pritvora koji prethodi protjerivanju s deset na 28 dana, a policiji daje ovlasti da u potrazi za osobama bez prava boravka ulazi i u prostorije ostalih izbjeglica. Sama protjerivanja više se ne bi najavljivala, što su ilegalni azilanti dosad vješto koristili, a dozvolio bi se i pregled mobitela i računala kako bi se utvrdilo njihovo državljanstvo. Često su, naime, uništavali vlastite dokumente.

Nakon što je zbog izbijanja rata u Izraelu i Palestini diljem Europe službeno pojačan stupanj opasnosti od pojave terorizma, Nijemci namjeravaju omogućiti brže protjerivanje osoba koje su prekršile zakone ili onih koje se 'zbog ekstremističke pozadine' smatra opasnima.

Na samom izvoru migrantskih kretanja u zemljama poput Maroka, Alžira, Tunisa, Indije, Pakistana, Gruzije i Moldavije - čiji državljani zapravo nemaju šanse za stjecanje azila u Njemačkoj - namjerava se dodatno raditi kako oni uopće ne bi kretali na put.

'Lažne izbjeglice'

Docent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Drago Župarić-Iljić kao jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za migracije - doktorirao je na temi migracija uzrokovanih klimatskih promjenama, a bavi se izbjegličkim studijima, migracijama i etničkim odnosima - za tportal objašnjava da uzor za svoju restriktivniju politiku Nijemci moguće vide kod svojih sjevernih susjeda, Danaca.

'Ovdje se vjerojatno radi o spletu razloga i motiva predlagatelja iz ministarstva unutarnjih poslova, koji uključuju opće snižavanje prava na boravak i zaštitu za mnoge koji nisu željeni profil useljenika ili humanitarnih subjekata u čitavoj EU. To je vidljivo u dvije stvari koje se ističu, prvoj koja se tiče percepcije da su neki izbjeglice poput Ukrajinaca vrjedniji zaštite od primjerice onih bliskoistočnih, ili onih koje zapravo vide kao 'lažne izbjeglice jer smatraju da dolaze iz onoga što Europa smatra sigurnim zemljama, mada su uvjeti u njima za normalan i siguran život zapravo nerijetko nezadovoljavajući', kaže Župarić-Iljić.

On ne isključuje da je zaokret u migracijskoj i azilnoj politici Njemačke moguće i pokušaj politizacije teme i dodvoravanja tvrđem biračkom tijelu centrista i desnice ususret saveznim izborima, koji će se doduše održati tek 2025. godine.

'Najavljeni koraci upitne su moralnosti i legalnosti, jer ipak idu direktno kontra nečega što bi trebali biti zajednički zajamčeni minimalni standardi EU po pitanju prihvata i procedure za tražitelje azila. Zasigurno će imati nekog učinka za državu, no sumnjam da će ispuniti svoju navodnu svrhu, a to je da odvrate i zaustave dolaske na teritorij Njemačke. Time će se i ova država svrstati uz bok zemalja Višegradske skupine, posebno Mađarske, koja će imati svoj vlastiti smjer - bez žice i zida na granici, ali s jačim administrativnim blokadama i letovima s prisilnim povratcima', objašnjava sugovornik tportala i potvrđuje da bi se ovakvi njemački potezi sasvim sigurno odrazili i na postupke drugih država EU-a; ako tako može jedna Njemačka, zašto ne bi i one?

'Novi zakon bi odaslao jasnu poruku da Njemačka više to ne može, da ne želi, da nije društvo dobrodošlice. No sumnjam da bi samim time opao interes za dolazak u Njemačku i broj pokušaja da se to učini. Nije isključeno da će, sukladno Dublinskoj uredbi, Njemačka i druge europske zemlje nastaviti, pa čak i pojačati povratke u Hrvatsku onih odbijenih tražitelja azila koji su registrirani kod nas', predviđa Župarić-Iljić.

On smatra da bi usvajanje ovakvog zakona u najmoćnijoj državi Europske unije zapravo bio 'još jedan čavao u lijes zajedničkoj europskoj politici azila'.

'A sve to s ponavljajućim ciklusima hapšenja i vraćanja previše košta, gura priču u zonu kriminala i socijale, te u stvarnosti ne rješava problem. Neka naklonjenija politika bi sagledala u kojim je slučajevima moguće reguliranje statusa odbijenih tražitelja azila, makar u formi privremenih humanitarnih boravaka. Netko tko iz Sjeverne Makedonije dođe do Njemačke podnošenje zahtjeva za azil vidi kao moguću strategiju ostanka, no kada bi mogao ostati pod nekim modelom humanitarne vize ili privremenog boravka u svrhu rada, možda bi bio manje opterećenje za budžet i socijalni sustav - dapače, kao potencijalni radnik mogao bi aktivno pridonijeti gospodarstvu', zaključuje Župarić-Iljić.