Liberali (FDP) su pod vodstvom Guida Westerwellea na izborima 2009. godine ostvarili odličan rezultat, osvojivši čak 14,6 posto glasova, što je bilo ključno kako bi se ostvarila željena crno-žuta koalicija između njih i Merkeličinih Kršćanskih demokrata.

Westerwelle i Angela Merkel svoj su savez ambiciozno najavljivali godinama, dok je još na vlasti bila velika koalicija, te su očekivanja javnosti s pravom prilično narasla. Smatralo se da će se ove dvije strane bolje ideološki poklopiti, posebno na području ekonomske politike, no ono što je uslijedilo izgledalo je kao serija nesretnih događaja.

Već su se u koalicijskim pregovorima pojavili prijepori među navodno savršeno kompatibilnim političkim partnerima, što je rezultiralo politikom kojom nisu zadovoljni ni Kršćanski demokrati ni Liberali.

Liberali osvajaju samo pet posto!

No njihovo nezadovoljstvo nije ništa u usporedbi s nezadovoljstvom njemačkih građana, izraženom na pokrajinskim izborima u bogatoj Sjevernoj Rajni i Vestfaliji, gdje je crno-žuti savez izgubio vlast.

Najnovije ankete su za Liberale još veći poraz, jer pokazuju da oni trenutno uopće ne bi ušli u Bundestag, s obzirom da osvajaju manje od pet posto glasova!

Razlozi za takvo stanje su brojni, a prvi među njima svakako je šef Liberala Guido Westerwelle, sada na funkciji ministra vanjskih poslova.

Medijska homofobija?

Westerwelle je poznat po krivim izjavama u krivo vrijeme, pa je tako bez prestanka napadao nezaposlene, što u njemačkoj javnosti - koja polaže veliku vrijednost na socijalnu osjetljivost - nije dobro primljeno. Nadalje, Westerwelle ima vrlo loš odnos s medijima, koji su mu zamjerili što je vodio svojeg dečka na službeno putovanje u Južnu Ameriku.

Liberali su odgovorili da je riječ o medijskoj homofobiji, no uvjerljivo im je usta začepio gay zastupnik Zelenih Volker Beck, ističući kako je problem u tome što Westerwelleov partner, inače PR agent, ta putovanja koristi za privatne poslove.

Koalicijske svađe zbog Opela

Ništa bolji odjek u javnosti nije izazvala odluka vlade da se njemačkim hotelijerima omoguće porezne olakšice, i to samo zato što su oni veliki donatori Liberala, o kojima se onda počelo pisati kao o klijentelističkoj partiji. Ta odluka je još gora time što je Westerwelleova ekipa u predizbornoj kampanji obećavala smanjivanje poreza, što zbog stanja državne kase nije ni tada bilo moguće, a sada još manje.

Nakon toga su uslijedile svađe unutar koalicije, za početak oko toga treba li država spašavati Opel (što je zastupala Merkel i CDU), ili ga treba pustiti da propadne (što je zastupao ministar gospodarstva Rainer Brüderle iz Liberala).

Na kraju je, očekivano, prevladao stav Kršćanskih demokrata, a socijalna neosjetljivost Liberala je još jednom došla na vidjelo, kao i nesuglasice unutar koalicije, koja u jednom danu javnosti prezentira nekoliko stavova, ovisno o tome iz koje je stranke ministar koji ih izgovara.

Sporna reforma zdravstva

U međuvremenu je predstavljena i reforma zdravstva, za koju je prvenstveno zaslužan ministar zdravstva Phillip Rösler, mlada snaga FDP-a, inače vijetnamskog porijekla. Reforma je u osnovi zamišljena tako da ljudi moraju plaćati više za iste usluge, što nikoga nije oduševilo.

Pritisnuti sa svih strana, Liberali su sada počeli pričati o tome kako bi vođenje stranke Westerwelle možda trebao prepustiti nekome tko nema toliko posla u vladi (iako se Guido nije pretjerano istaknuo kao ministar vanjskih poslova, ne dolazeći ni blizu utjecaju jednog Joschke Fischera), a kolektivno zazivaju i 'novi početak koalicije'. Potonje se biračima čini kao uvreda, s obzirom da su CDU i FDP imali devet mjeseci za uhodavanje, a i dalje svatko stalno vuče na svoju stranu.

'Westerwelleova kaos-ekipa?'

Povrh svega, ponekad ekstremne neoliberalne pozicije koje se mogu čuti iz usta vodećih njemačkih liberala samo kod rijetkih izazivaju oduševljenje, s obzirom na dugu njemačku tradiciju socijalnog gospodarstva. Konačni apsurd srozavanja Liberala je u tome što odbijaju mogućnost koaliranja s ijednom strankom osim Kršćanskih demokrata, a i s njima jedva održavaju funkcionalnu koaliciju na saveznom nivou.

'Westerwelleova kaos-ekipa?', kako ih sada tituliraju njemački mediji, sigurno neće tako brzo odustati od vlasti, na koju su čekali od 1998. godine, iako se trenutno čini da su njemački glasači odustali od njih. Zato Zeleni, vječni rivali Liberala, u anketama dobivaju 18 posto!