'Oni su donosili odluke i izdavali zapovijedi', tvrdi tužitelj Kenneth Scott. 'Vlada Herceg-Bosne na čelu s Jadrankom Prlićem imala je sve izvršne i zakonodavne ovlasti. Mi poričemo i da je Stojić imao samo upravne i administrativne, logističke odgovornosti, kako on tvrdi', rekao je Scott.

Tužitelj tvrdi da je Prlić bio u središtu te vlasti i da je s predsjednikom HZ Herceg-Bosne Matom Bobanom donosio sve odluke. 'Boban nije sam upravljao vladom, njome je upravljao Prlić. Stojić je bio ministar obrane, Slobodan Praljak i Milivoj Petković upravljali su HVO-om, Valentin Ćorić bio je odgovoran za vojnu policiju, a Berislav Pušić bio je nadležan za razmjenu zarobljenika. Boban je zasigurno bio značajan igrač, ali on je bio jedan od vođa zločinačkog udruženog poduhvata', govorio je Scott u svojoj završnoj riječi.

Scott je demantirao tvrdnje obrane da su stvarnu vlast imali općinski stožeri HVO-a u Herceg-Bosni te je rekao: 'Općinske vlasti HVO-a nisu izdavale nikakva naređenja i nisu odgovorne. HVO i ovi optuženici mogli su djelovati snažno i odlučno kad su to željeli, iako oni tvrde da nisu imali moć da djeluju, dokazi pokazuju da su mogli.'

Scott je poručio da odsustvo pisanih tragova o nalozima za ubijanje i progon muslimana na području koje su vlasti Herceg-Bosne htjele staviti pod svoju kontrolu ne može biti dokaz jer povijest pokazuje da, primjerice, 'u doba nacizma ili aparthejda u JAR-u takvih naloga također nije bilo'.

'Kao što je Jackson rekao: ljudi moraju svi zajedno, jedan po jedan, biti odgovorni za zločine. Ovi ljudi su odgovorni za zločine koji su počinjeni u nastojanju da se postigne zajednička svrha', zaključio je Scott.

Bivši čelnici HR Herceg-Bosne - premijer Jadranko Prlić, ministar obrane Bruno Stojić, zapovjednici HVO-a generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković, zapovjednik vojne policije HVO-a Valentin Ćorić te šef komisije za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić optuženi su za zločine protiv čovječnosti počinjene protiv Bošnjaka i drugih ne-Hrvata na područjima BiH koje su htjeli pripojiti Hrvatskoj.

Tužitelj Douglas Stringer rekao je da je Praljak imao mogućnost spriječiti kaznena djela, ali da nije učinio ništa da to učini.

'Nikada nije zapovjedio da se pokrene istraga o zločinima, nije ni pokušao. Za neizvrešenje zapovjedi mogli ste ostati bez odore, ali ne za istjerivanje muslimanskih civila. On je zatvarao oči na zločine koje su počinili njegovi vojnici', rekao je Stringer.

'Praljka je jedino zanimalo da pobjedi u ratu što je bio i sam rekao na sudu. Nije mogao disciplinirati vojnike jer bi to dovelo da ih se skloni s crte', argumentirao je Stringer svoju tezu da je Praljak beskompromisno zapovijedao vojskom u BiH.

'Neke su žene bile gole odvođene da im služe i bile bi prebijane dok nisu pristajale na spolne odnose s njima a kosa bi im bila šišana. Ulazili su u muslimanske kuće i tamo ih zlostavljali, i to se događalo duže vrijeme iako smo obavijestili sve' – citirao je Stringer agenta SIS-a u to vrijeme.

'Praljak je kao zapovjednik poticao takvu atmosferu među vojnicima - pobjediti pod svaku cijenu i cilj opravdava sredstva. Takvi zločini su bili zamišljeni i čak i naređeni. Toleriranjem zločina, propusta i djela od strane višeg zapovjednika predstavlja poticanje zločina. Ta pravna načela primjenjuju se direketno na generala Praljka', kaže Stringer i smatra da je njihova krivica 'jasna kao proljetni dan u podne'.