Liječenje raka moglo bi biti značajno uspješnije kada bi se tumori držali pod kontrolom slabijim dozama kemoterapije umjesto da ih se pokušava uništiti kako se to obično čini u konvencionalnim tehnikama, pokazalo je jedno novo američko istraživanje.
Ideja se temelji na principima evolucije, poznatim još od Darwinova vremena, a uvažava činjenicu da tumori nisu sastavljeni od jedinstvene vrste stanica već su cijeli ekosustavi za koje vjerojatno nikada nećemo uspjeti pronaći jedinstven čarobni lijek.
Uobičajen pristup u liječenju raka jest da se pacijentu daju maksimalne doze kemoterapije koje može podnijeti s ciljem da se tumorima nanese najveća moguća šteta, a da bolesnik ipak ostane živ. No poznato je da takva tehnika ima vrlo teške nuspojave koje drastično smanjuju kvalitetu života pacijenata. Osim toga nerijetko se događa da se najagresivnije tumorske stanice koje su preživjele i postale otporne na kemoterapiju, nedugo nakon njezina završetka oporave i rašire organizmom.
U radu objavljenom u časopisu Science Translational Medicine autori ističu da su u svojem novom istraživanju pokušali utvrditi što bi se dogodilo kada bi pokusnim miševima dali lijekove u manjim dozama kako bi smanjili tumore i zaustavili njihovo širenje, a da pritom ne unište cijelu biološku raznolikost stanica u njima. Ideja im je bila da će preživjele stanice sustava tumora, osjetljive na liječenje, spriječiti da prevladaju one najagresivnije, otporne na lijekove, kao što primjerice trava u vrtu sprječava da se njime nekontrolirano raširi mahovina jer obje vrste biljaka troše iste resurse kao što su voda, sunce i hranjive tvari.
Robert Gatenby iz Centra za rak H. Lee Moffitt u Tampi na Floridi u radu piše kako je tim testirao kemoterapijski lijek paclitaxel na miševima koji su uzgojeni s dvjema različitim vrstama raka dojke.
Kada su miševi dobili standardne, velike doze lijeka, rak se smanjio, ali je ponovno narastao čim je terapija završena. U novom pristupu miševima su u početku dane velike doze lijeka, kako bi se zaustavio eksponencijalan rast tumora. No kada je jednom uspostavljena početna kontrola nad tumorom, doze su progresivno smanjivane. Rezultati su pokazali da je ova tehnika bila uspješnija. Kod 60 do 80 posto životinja nastavljeno smanjivanje tumora omogućilo je uspostavljanje intervala u trajanju od po nekoliko tjedana u kojima liječenje nije bilo neophodno.
Mehanizmi kojima stanice raka postaju otporne na otrove koji se koriste u kemoterapijama jedan su od najvećih izazova u liječenju tumora. U novoj studiji znanstvenici su problem pokušali riješiti izbjegavanjem situacije u kojoj otporne stanice preuzimaju dominaciju nakon što se istrijebe stanice raka osjetljive na lijekove.
Autori ističu da je njihova strategija liječenja bila vođena evolucijskim principima, dizajnirana je tako da održava stabilnom populaciju stanica osjetljivih na kemoterapiju koja je pak ograničila širenje otpornih klonova tako što je iskorištavala resurse ključne za reproduktivni uspjeh otpornih stanica.
Nažalost, studija je tek prvi korak. Metodu će tek trebati testirati u kliničkim istraživanjima na ljudima. No rezultati ipak obećavaju.
Sve više znanstvenika danas ističe da je rak previše složena bolest da bi se moglo očekivati da će ikada biti pronađen neki jedinstven lijek za sve njegove oblike.
Naš ugledni stručnjak za tumore dr. sc. Janoš Terzić, profesor na Medicinskom fakultetu u Splitu, kaže da se neki tumori danas, s postojećim razinama medicinske tehnologije mogu liječiti samo kao kronične bolesti.
'Naravno, naša želja i dalje ostaje da tumore potpuno izliječimo ako je to moguće, bilo kirurški ili nekim drugim terapijama. No kod uznapredovalih tumora to nije moguće pa je najbolje liječiti ih kao kronične bolesti', rekao je za tportal Terić.
'Zapravo tumore vjerojatno nikada nećemo moći rješavati jednom kemikalijom jer su oni sami po sebi heterogeni. Primjerice, ako se uzmu sekvence tumora iz njegovih različitih dijelova, vidi se da stanice imaju različite DNK. Isto vrijedi i kada se uspoređuju metastaze na različitim lokacijama u tijelu. Dakle, tumor je vrlo heterogena bolest koja se ne razlikuje samo od čovjeka do čovjeka nego i unutar jednog čovjeka. Ovaj novi pristup pametno koristi evolucijske postulate koji vrijede i među bakterijama. Ako antibioticima uništite bakterije u crijevima, stvara se neravnoteža koju loše bakterije mogu iskoristiti. Takva crijeva postaju osjetljivija na patogene bakterije', pojasnio je Terzić.
