Navedeno se istraživanje poziva na izvješće s jednog projekta Instituta Ivo Pilar iz 2018., u kojem se kaže da je reforma znanstvenog sustava dovela do njegova urušavanja, a među posebno kritične točke ubraja se i kvaliteta rada HRZZ-a.

<<< Skandal u znanstvenoj zajednici: Voditelji projekata žale se na kibernetičko zlostavljanje, kažu da su 'poniženi hrpom budalaština' >>>

Hina je uputila upite HRZZ-u, Ministarstvu znanosti i obrazovanja te vodstvu i članovima Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora. Prvo dvoje odbacili su istraživanje, a od posljednjih nije stigao odgovor, pa ni potvrda da su primili pitanja.

Institucije sugeriraju da ne postoji zlostavljanje

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak prihvaća da se „neke procedure kod rada Zaklade mogu unaprijediti“, ali ne vjeruje da se radi o zlostavljanju voditelja projekata.

Razgovaramo sa Zakladom u smislu administrativnog rasterećenja procedura i nastavit ćemo taj razgovor, kazala je i objasnila da se sudionici istraživanja, prema rezultatima koje nije vidjela, u velikom postotku žale na birokratizaciju procesa.

Zaklada za znanost vrlo je važan iskorak za financiranje znanstvenih projekata, međutim, moramo stalno upozoravati da ne mogu znanost i znanstvenici služiti ispunjavanju birokratskih procedura, nego da procedure moraju ispunjavati ciljeve znanstvenih istraživanja, kazala je.

Ministrica Divjak je izjavila da nema informacija o zlostavljanju, ali smatra da treba prijaviti „ako stvarno nešto postoji što se može zvati zlostavljanjem“ i dodala: „Ne možemo to olako shvatiti“.

Na pitanje je li nešto poduzela u vezi s tim, odgovorila je da će „poduzeti sve što je u njezinoj nadležnosti“ kad je „netko službeno obavijesti o konkretnim slučajevima“.

Kazala je da se „moraju primjenjivati znanstvene metode“, što je po njoj kod navedenog istraživanja upitno. „Ako kažete da imate odaziv 12 posto, što nije veliki odaziv, onda postoji razlog da se to u takvom kontekstu razmatra. Da smo imali takav odaziv kad smo evaluirali eksperimentalni program Škola za život, svi biste rekli da to istraživanje ne valja i da na temelju toga ne možemo donositi zaključke“, kazala je.

Svaki slučaj se mora sankcionirati ako za nj postoji sumnja, kazala je i zaključila: „Ukoliko je ovo što vi kažete, tu nema nikakve tolerancije na bilo kakvo nasilje, pa ni na kibernetičko nasilje“.

Izvršna direktorica zaklade Irena Martinović Klarić na upit Hine odgovorila je objavom na stranicama zaklade 21. prosinca da „s obzirom na pojačani interes javnosti za provođenje projekata Hrvatske zaklade za znanost i vrednovanje kvalitete rada Zaklade“, objavljuje „temeljne informacije o već provedenim te planiranim vrednovanjima našeg rada“.

Na ponovni upit, pred zaključenje teksta stigao je opsežan mail u kojem izvršna direktorica kaže da nije u mogućnosti javno komentirati projekte niti iznositi informacije o vrednovanju projekata jer je to to strogo povjerljiv proces. Dodala je da je Zaklada posljednjih godinu dana analizirala povratne informacije voditelja projekta, što je rezultiralo promjenama u proceduri praćenja projekata. Nije se, međutim, osvrnula na pitanja o istraživanju kibernetičkog zlostavljanja.

Opasno da tema projekta ne ovisi o tome kako je razumije voditelj

Bivši ministar znanosti, profesor Gvozden Flego prvu reakciju izvršne direktorice HRZZ-a na projekt ocjenjuje rizičnim presedanom koji bi mogao proizvoditi dalekosežne posljedice. "Dopis odaslan voditeljima projekata može biti shvaćen kao upozorenje da ne surađuju u istraživanjima kolegice Getoš Kalac".

Posebno opasnom i krajnje nevjerodostojnom mi se čini stav da istraživačka tema projekta ne ovisi o tome kako temu razumiju voditelj i projektni djelatnici već kako to čini administracija Zaklade, koja može uskratiti financiranje projekta čiji sadržaj administracija smatra neprimjerenim, upozorava bivši saborski zastupnik.

Osobe koje detektiraju neki problem trebaju razgovarati o njemu da bi ga zajednički riješile, pa brine što izvršna direktorica HRZZ-a više od četrdeset dana nije našla vremena prihvatiti poziv na sastanak voditeljice CroVIMO projekta. I na koncu, smatram institucionalno neodgovornim i osobno neprimjerenim da javna ustanova sa znanstvenicima komunicira putem "bezlične birokracije", kazao je Flego.

Akademik Vlatko Silobrčić napominje da je za razumijevanje odnosa u kojim se odvija anketa bitno znati da Hrvatska "ima velik broj ozbiljnih manjkova u društvenom razvoju i u razvoju važnih institucija".

„Nabrojit ću samo tri koji mogu biti relevantni za Vaša pitanja. Jedno je manjak profesionalnosti i profesionalaca, posebno etike u profesijama. Drugo je manjak kontrole kvalitete rada gotovo svih institucija u društvu. U okviru toga manjka osobito se ističe potpuno pogrešno - rekao bih namjerno - shvaćena autonomija u visokome obrazovanju i znanosti. Ta se 'autonomija' svodi na ovo načelo: 'dajte nam novac poreznih obveznika i nemojte tražiti od nas nikakvu odgovornost za njegovo trošenje'.", ističe Silobrčić.

Ne čude ih muk i odsutnost reakcije

Voditeljica istraživanja Anna Maria Getoš Kalac kaže da je uopće ne čudi izostanak primjerene reakcije ministrice Divjak, budući da ministrica navodi kako nije vidjela rezultate, ali napominje da je „svakako zanimljivo što ju detektiran fenomen kibernetičkog zlostavljanja među voditeljima HRZZ projekata, da budemo točniji, među 'partnerima' Zaklade, ne zanima, barem ne na sistemskoj razini“.

No, u odnosu na Zakladu i unaprjeđenje suradnje s voditeljima projekata je ionako najmjerodavniji nadležni odbor Hrvatskog sabora, a koji se promptno i proaktivno oglasio, kaže Getoš Kalac misleći na priopćenje Zaklade u vezi sa sastankom s vodstvom nadležnog saborskog odbora od 17. prosinca.

Flego dodaje da ga javni muk nadležnih tijela rastužuje, ali ne iznenađuje. Temeljna zadaća državne uprave je unapređivati i nadzirati zakonitost postupanja javnih i privatnih subjekata, no u Hrvatskoj je previše političara koji vjeruju da narod postoji zbog njih umjesto da zakonito služe narodu, kaže on.

Takvi političari se ne udubljuju u svoj posao već pretežito rade na osobnoj ili stranačkoj promociji. Oni pak ljudi u ustanovi koja skrbi o znanstvenoj djelatnosti a koji nisu dokučili imanentnu logiku bavljenja znanošću, da se ponajviše uči iz kritike, nisu dorasli svome poslu, kaže Flego i dodaje: Ako žele prekinuti zlostavljanja 'klijenata', čelnici Zaklade, ali i svi koji se bave znanstvenom djelatnošću, trebali bi zahvaliti kolegici Anni Marii Getoš Kalac i njezinim suradnicama/ima te ih poticati na daljnje analize kibernetskog i birokratskog zlostavljanja voditelja projekata od strane administratora Zaklade.

Mali broj upitanih odgovorio Hini

Silobrčić i Flego rijetki su koji su pristali na javni istup između desetak znanstvenika s kojima je Hina razgovarala ili im poslala upite.

Hrvatski sustav znanosti ima velik problem s time da je sva znanost praktički centralno financirana, iz jednog izvora, i to obavlja HRZZ, pa je to uvijek neka poluga za neslobodu. Ne toliko u smislu akademskih sloboda - izbora teme i slično, koliko u smislu prevelike koncentracije moći na jednom mjestu, kazao je jedan od njih.

Silobrčić se, međutim, kritički osvrće i na šutnju i držanje akademske zajednice. "Kakva je to akademska zajednica u kojoj nema kritičkog razmišljanja? Pogledajte kako funkcioniraju tijela nekih naših sveučilišta!", žali se Silobrčić.

Jedan ugledni znanstvenik imao je dvosatni razgovor s novinarem i temeljito objasnio svoje viđenje, a osobito naglasio važnost jačanja institucija znanosti i ustrajnih dijaloga, priznao je da ima suradnju sa Zakladom na području stručnog praćenja projekata i sugerirao da zbog toga nije prikladno da javno istupa.

Hina je dobila odgovore trojice znanstvenika koji ne ovise o projektima Zaklade, ali su rekli, ili su dali zaključiti, da se ne žele vraćati na loše iskustvo sa Zakladom. Jedan od njih je profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Krešimir Bagić, koji je zbog loše komunikacije sa Zakladom odustao od projekta.

Bagić je potvrdio da je „potpuno suglasan s nalazima istraživanja“, ali je kazao da se ne bi vraćao emocijama koje su ga tada obuzele i koje su mu, kaže, doslovce dizale tlak. Uputio nas je na svoj članak u Jutarnjem listu 2015., u kojem je opisao svoje iskustvo. U njemu napominje da nije problem sa stručnim odlučivanjem Zaklade, na kojem je njegov projekt „Enciklopedijski rječnik stilistike“ dobio laskave ocjene.

Bagić: Tako se ne može postupati s istraživačima

Problem je postupak pregovora o financijskom i radnom planu koji se pretvorio u noćnu moru s jedinim ciljem smanjiti proračun i prisiliti čovjeka na nemoguću komunikaciju. Radi se o nepotpisanim odgovorima i skrivanju iza skuta institucija, koje ne jamči transparentnost Zaklade, ističe.

Drugi problem koji je „podigao tlak“ Bagiću bila je ideja administracije o „pročišćavanju planova“. Iste natječajne planove koji su prošli stručno odlučivanje panela, nakon toga u kratko vrijeme treba preispitati, smanjiti troškove, reducirati planove o radnim sastancima, o kupovini stručne literature, gostujućih predavanja… i da umjesto stručnih sastanaka raspravljaju preko skypea, a umjesto nabavke literature da kupuju polovne knjige.

„Vrhunac cinizma! Postupaju li tako s kemičarima?“, zapitao je Bagić i dodao: „Tako se ne može postupati s istraživačima, jer je istraživanje pustolovina, koju onaj nepredvidivi dio pokreće i pribavlja joj smisao“.

Bagić je napisao protestno pismo izvršnom direktoru Zaklade, čiji odgovor nije riješio većinu dvojbi, pa je vodeći hrvatski stilist ocijenio da bi pristajanje na daljnji rad bilo ispod razine njegova dostojanstva i dostojanstva njegovih kolega i - povukao projekt. Tako je ideja o „Enciklopedijskom rječniku stilistike", unatoč odobrenom projektu, nepovratno propala.

Znanstvenost podataka isprika

Flego i Silobrčić misle da zbog niskog postotka odgovora ne treba sumnjati u nalaze ankete, a u tom im se pridružuje i sociolog s Instituta Ivo Pilar Dražen Šimleša. Ukoliko i postoji sumnja u "znanstvenost" podataka, mada mislim da se više radi o kritici kako bi se kritika ugušila, onda su ovo ipak rezultati koji nas pozivaju da se anketa učini još vidljivijom i pristupačnijom pa će se i "znanstvenoljubljivost" zadovoljiti, smatra Šimleša.

Profesorica Getoš Kalac smatra da je izostanak reakcije Zaklade vrlo vjerojatno strah od mogućih poraznih rezultata takvog vrednovanja.

Sigurna sam da ministrica zna razliku između nepristranog evaluacijskog istraživanja rada neke institucije i godišnjeg izvješća o radu vlastite institucije, te s druge strane reprezentativnog znanstvenog istraživanja dobro poznatog fenomena i eksplorativne studije gotovo neistraženog fenomena zlostavljanja metodom anketiranja ispitanika o samodoživljenoj viktimizaciji zaključila je.

Pravi bi profesionalac morao pokušati raščistiti stvari na koje su odgovori ukazali. Čak iako je anketa "nereprezentativna" u smislu uzorka, ukazala je na mogući problem. Ne može se smatrati nedopustivim da provođenje ankete nije bilo "dogovoreno i dopušteno". Zar bi jedina kontrola kvalitete obavljanja posla smjela biti samo ona koju odobri institucija i koja još i sama izabere "kontrolore", pita Silobrčić i dodaje: „Prava bi reakcija Zaklade trebala ozbiljno uzeti upozorenja koja proizlaze iz rezultata ankete. Zatim u razgovoru s voditeljicom projekta raščistiti moguće metodološke dvojbe i slijediti trag koji mu je pokazala anketa, neovisno o tome koliki je bio odaziv“.

Za dijalog potrebno dvoje

Voditeljica projekta Getoš Kalac kaže da je vjerovala da će njezina eksplorativna studija potaknuti nadležne institucije da hitno provedu opsežno vrednovanje suradnje Zaklade s voditeljima projekata, a posebno u pogledu detektiranog kibernetičkog zlostavljanja voditelja. I to s ciljem da se uočeni sistemski problemi rasvijetle i suradnja unaprijedi, a sve s ciljem kako bi se ostvario puni potencijal znanosti radi općeg boljitka, kaže.

I dalje se iskreno nadam - očito vrlo naivno - da će nadležne institucije barem same sebi priznati da se ne radi o pojedinačnom problemu šačice hipersenzibilnih znanstvenika, već o sistemskom problemu kibernetičkog zlostavljanja od strane bezlične birokracije u domeni nacionalnog financiranja znanosti, zaključuje Getoš Kalac.

Ako se voditelji Zakladinih projekata osjećaju bespomoćno, poniženo i frustrirano, te ako su izloženi glupostima, dakle ničim opravdivim zahtjevima u području znanosti koja eminentno operira argumentima, znači da zaposlenici Zaklade ne provode svoju središnju zadaću, smatra Flego.

Najmanje što se može učiniti je produbiti i proširiti istraživanje, jer pokazuje čitav niz područja u kojima nositelji projekata vide potrebu za poboljšanjem, smatra Dražen Šimleša i zaključuje: Guranje pod tepih neće donijeti napredak u znanosti. Za dijalog su uvijek potrebne dvije strane, ili više njih.