Pitanje zapravo glasi tko će vladati svijetom u sljedećem desetljeću. S obzirom na to da je Kina na putu da postane najjača svjetska ekonomija, smjena straže na vrhu Komnističke partije zakazana za kraj 2012. postaje stvar jednako važna kao i tko će biti sljedeći američki predsjednik. U Pekingu su karte već raspodijeljene. Predsjednik će biti Xi Jinping, a premijer Li Keqiang. No što to znači?
Svakih deset godina kineska Komunistička partija vrši transfuziju vlasti na vrhu. Na vruće predsjedničke i premijerske stolce sjedaju poslušni juniori (metaforički, naravno, s obzirom na to da su obojica u kasnim pedesetima) koji su se omilili vođama, a oni dalje pomlađuju kadar najvišeg tijela partije – politbiroa. U prosincu iduće godine s vlasti silaze predsjednik Hu Jintao i premijer Wen Jiabao, zamijenit će ih sadašnji zamjenici Xi Jinping, odnosno Li Keqiang
Analize o novim kineskim vlastodršcima, za razliku od projekcija američke ili europske politike za dvije ili tri godine, zahvalne su jednostavno zato što budući čelnici već sada pokazuju svoje političke prioritete, daju izjave i sve češće zaposjedaju udarna mjesta nacionalnih medija. Tako kad u 2013. preuzmu kormilo Kine, praktički će biti stara vijest.
Dakle, kako će se ponašati Kina u skoroj budućnosti? Odgovor je potpuno lišen senzacije: malo više od svega. Veća otvorenost tržištu, veća suradnja sa Zapadom, posebice SAD-om, veća globalna uloga, baš kao i veće inzistiranje na teritorijalnom integritetu (čitaj Tajvan i Tibet). Wall Street Journal nabraja recentne aktivnosti vicepredsjednika i vicepremijera, posebice stavljajući naglasak na nedavni susret Xi Jinpinga sa zamjenikom američkog predsjednika Joeom Bidenom u Chengduu. Dvojac je nepredvidljivo dobro komunicirao i sastanak je trajao 45 minuta dulje od predviđenog.
Budući kineski predsjednik pokazao je izniman interes za američku politiku, prenosi dalje WSJ, poglavito za kongresnu diskusiju oko podizanja gornje granice duga. 'Imao je vrlo jasnu ideju o tome što je htio reći, sa strateškim pristupom i samopouzdanjem', opisao je Xija neimenovani dužnosnik Obamine administracije. Vicepredsjednički dvojac se također složio oko stava da će OPAK ostati dominantna ekonomska, politička i strateška u azijsko-pacifičkoj regiji duboko u 21. stoljeće.
Očito je da će nova generacija kineskih političara daleko lakše komunicirati sa Zapadom, no da ćemo posvjedočiti kinesko-američkoj idili, nipošto. Danas već pomalo zaboravljeno, ali Xi je pokazao svoje boje u govoru u Meksiku 2009. kada se okomio na 'strance s punim trbusima koji nemaju pametnijeg posla nego upirati prstom u Kinu'. Izjava je bila lansirana u smjeru Hillary Clinton, žene koja se pomalo licemjerno drznula prigovoriti kineskom vrhu o stanju ljudskih prava, iako, naravno, stavljajući prioritet na dobre ekonomske odnose.
No jedna od diplomatskih depeša Wikileaksa navodi kako Xi obožava holivudske filmove o Drugom svjetskom ratu. Također, nova generacija kineskih čelnika ima potpuno povjerenje u dolar. Xi je na nedavnom sastanku američkih i kineskih poslovnjaka izjavio kako je ekonomija SAD-a neobično vitalna, unatoč bombastičnim kritikama na račun atlantskih susjeda i njihove kreditne degradacije koje perpetuira državna novinska agencija Xinhua. Službeni kineski mediji pozivaju Washington da se prestane oslanjati na međunarodno posuđivanje novca, da napravi fundamentalne reforme i sreže socijalne programe, baš kao i da smanji proračunski deficit i restrukturira ekonomiju. Ukratko, ništa što u Bijeloj kući već odavno ne znaju.
Kako stvari stoje, novo kinesko vodstvo će nastaviti provoditi teritorijalnu politiku svojih tekućih šefova. Tibet i Tajvan integralni su dio Kine i takvima će ostati. Ne zaboravimo da je vojni lobi unutar Partije iznimno jak i s ključnim uplivom u kreiranje kineske vanjske politike.
Budući premijer Li Keqiang zablistao je pak u nedavnom govoru u Hong Kongu, kada se pred kraj nastupa prebacio na fluentni engleski, nešto na što se dosadašnji kineski vođe ne bi nikada odvažili.
Možda to možemo uzeti kao sliku buduće Kine. Zemlja koja će s novim vodstvom daleko lakše komunicirati sa Zapadom, no koja neće previše odstupiti od putanje koju si je zacrtala.
