Promjena funkcije romaničke kuće iz 13. stoljeća, preuređene i dograđene u 15. stoljeću, do sada je prošla bez vidljivog odjeka u kulturnoj javnosti premda se projekt pripisuje velikom Jurju Dalmatincu. Prostor u Šubićevoj ulici u prizemlju, površine 420 metara četvornih, privatno je vlasništvo.

Naravno, u ovom slučaju stvari nisu jednoznačne i problem treba sagledati s više strana. Ako ima išta pozitivnog u otvaranju austrijskog supermarketa trgovačkog lanca Billa koji do sada nije bio značajnije prisutan na obali, to je bolja opskrba građana koji žive u povijesnoj jezgri. S druge strane, unutar povijesne jezgre već postoje dvije manje trgovine mješovite robe koje su, uz one na obližnjem Pazaru, bile dostatne za građanstvo, tako da ne možemo govoriti o nekom bitnom napretku.

Drugi je veći i ozbiljniji problem olako odustajanje od zaštite kulturnog i graditeljskog nasljeđa.
O tom kulturnom izgredu te o utjecaju Grada Splita na određivanje namjene prostora, za mišljenje smo pitali konzervatora Gorana Nikšića, voditelja Odsjeka za staru gradsku jezgru Grada Splita.

'Grad, nažalost, nema načina da utječe na namjenu prostora. Jedini mogući instrument bi bio PUP povijesne jezgre (kojemu je istekao rok), ali ni PUP ne pravi razliku između pojedinih vrsta trgovina, već sve trpa pod istu namjenu. Konzervatorski odjel bi mogao (i trebao) utjecati na namjenu tako da se prigodom registracije zgrade kao pojedinačnog kulturnog dobra odredi moguća namjena, odnosno postavi uvjet da se za promjenu namjene traži njihovo odobrenje. Sve je to, nažalost, jako loše pokriveno zakonima i propisima', rekao nam je Nikšić.

U konkretnom slučaju, on osobno misli da bi bilo puno bolje da smo dobili nekoliko manjih prodavaonica prehrambene robe (opće i specijalizirane) umjesto jedne veće trgovine. 'S druge strane, bolje i Billa koja služi uglavnom stanovnicima jezgre, nego još jedan kafić, restoran i sl. Prije 10-15 godina, dok je još bilo živih sadržaja u jezgri, rekao bih da je takav supermarket katastrofa, jer osim problema dostave velike količine robe, guši male butige prehrambene robe. Danas, međutim, kad su takve butige u jezgri uglavnom izumrle, nisam siguran koliko je Billa negativna ili pozitivna', smatra Goran Nikšić

Na kraju, on napominje da postoji nešto što ga ipak još više smeta od same namjene, a to je odnos prema spomeniku. 'Uz blagoslov konzervatorske službe prostor nekadašnjeg dvorišta Male palače Papalić nepotrebno je devastiran promjenama razina podova, zatrpane su baze gotičkih stupova lože, postavljene neugodne rampe umjesto stepenica i pokriven je preostali dio slobodnog prostora nekadašnjeg dvorišta. Smatram da je time degradiran velik i složen zahvat obnove koji je napravljen prije desetak godina uz znatan financijski doprinos Ministarstva kulture', upozorava Nikšić.

Pitanje je što se sada uopće više može uraditi, tražiti donošenje adekvatnog zakonskog okvira i apelirati na Ministarstvo kulture ili na svijest građanske Hrvatske. Iskustvo nam govori da je kasno i da od toga nema ništa, samo se možemo nadati da bi malo reda mogao donijeti najavljeni Plan upravljanja povijesnom jezgrom Splita u kojem bi se trebalo jasno definirati i ovakva pitanja.

U međuvremenu, sljedeća faza tog barbarskog odnosa, našalimo se malo, mogla bi biti prenamjena podruma Dioklecijanove palače u šoping-centar. Prostora ima, odlično je očuvan i infrastrukturno opremljen, a posebno istaknimo visoku energetsku učinkovitost antičkih podruma u kojima ljeti ne treba klima, kao ni zimi grijanje. Investitori, što se čeka?