Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić najproblematičnijim smatra kad su u pitanju djeca planirano ukidanje centra za posebno skrbništvo. Ta tijela su u protekle dvije godine imala veliki broj predmeta i trebalo bi ih jačati, a ne ukidati, kaže Milas Klarić koja eventualnu odluku o ukidanju smatra lošom za djecu i osobe s invaliditetom.

Ukidanjem centra ti se poslovi vraćaju odvjetnicima, koji, kaže Milas Klarić, većinom nisu prošli edukaciju za zastupanje djece niti su u mnogim slučajevima djecu u postupku uopće vidjeli.

Ratovi među roditeljima zbog zajedničke skrbi

Pravobraniteljici za djecu problematično je i vraćanje koncepcije zajedničke roditeljske skrbi na način da je ona beziznimno zajednička.

To će po njezinom mišljenju pojačati konflikte i manipulacije roditelja, broj sudskih postupaka i ponovno izazvati ratove među roditeljima na štetu djeteta.

Izuzetno lošim rješenjem smatra i odustajanje od medijacije prije razvoda braka te vraćanje razvoda braka u sudski postupak, čime se, smatra, daje prednost koncepciji spašavanja braka prije nego li zaštiti prava i interesa djece.

Hoće li i istospolne zajednice smjeti usvajati djecu?

Vezano za promjenu koncepcije izvanbračne zajednice koja se spominje u tezama Milas Klarić kaže da nije jasno u kojem smjeru radna skupina to želi napraviti ni što misli.

U tezama se, napominje, nigdje ne spominje da će se onemogućiti posvojenje izvanbračnim drugovima, ali treba primijetiti, kaže, da ako izvanbračna zajednica kao neformalna ima pravo na posvojenje to će prema odlukama Europskog suda za ljudska prava morati imati i istospolna zajednica, inače će, smatra, doći do diskriminacije građana po seksualnoj orijentaciji.

Riječ je o nedvosmislenom stavu Europskog suda za ljudska prava i radna skupina treba to jasno reći, rekla je Milas Klarić.

Rešetar: Teze neusklađene sa svjetskim trendovima

Profesorica obiteljskog prava i koordinatorica radne skupine za izradu ranijeg zakona Branka Rešetar kaže kako svaka politika ima pravo donijeti propise, ali da je zabrinjavajuće kada ti propisi idu suprotno suvremenim trendovima, kao prijedlog da prvi korak u razvodu braka započinje pokretanjem sudskog postupka.

Rješenja o razvodu braka iz teza u potpunoj su suprotnosti sa suvremenim europskim i svjetskim trendovima, a neka rješenja ne postoje nigdje, poput obveza predbračnog savjetovanja, rekla je Rešetar.

Intencija je u svijetu, kaže, da se bračni, odnosno roditeljski konflikt izvlače sa suda i da se promiču obiteljska medijacija i izvansudski način rješavanja sporova.

Fokus treba biti na reorganizaciji života nakon razvoda

Smatra da se zakonodavac u tezama bavi spašavanjem braka umjesto da se bavi pomoći roditeljima u reorganizaciji njihova života nakon razvoda braka. Intencija je, upozorava, na braku a ne na tome da roditelj i nakon braka ostaje roditelj osim silom, sudskom presudom.

Za nju je zabrinjavajuće što su znanstvenici na Pravnom fakultetu u Zagrebu doktorirali na tezama o nužnosti izvlačenja ljudi sa sudova i promoviranju izvansudskog načina rješavanja razvoda, a sada se ide u suprotnom smjeru vraćanja sudskih postupaka u prvi plan a time i jačanju konflikata u obitelji.

Umjesto da prvi korak bude postupak na sudu Rešetar smatra da to treba biti izvansudski postupak sporazumjevanja i mirnog dogovaranja vezano za djecu i razvod braka.

Kada se roditelji izvansudski dogovore novci ostaju u njihovim džepovima i u interesu njihove djece, a kad se postupak razvoda pokreće na sudu ljudi u pravilu angažiraju svoje odvjetnike i taj novac ne ostaje u njihovom džepu, kaže.

Kad je riječ o konceptu zajedničke roditeljske skrbi Rešetar kaže da se takvu skrb ne može nametati.

Zajednička skrb je najbolje rješenje za dijete u okruženju u kojem nema konfliktnih odnosa ali je najgore rješenje tamo gdje konflikti postoje jer tada roditelji koriste ta prava iz roditeljske skrbi da bi se osvećivali i ratovali jedno s drugim a u središtu tih konflikata nalazi se dijete, kaže profesorica.

Planovi, sporazumi, obiteljska medijacija i savjetovanja smjer je, kaže, koji roditeljima može pomoći da na neutralnom terenu postignu sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

S druge strane situacija u kojoj se roditeljska skrb u kontekstu razvoda rješava primarno na sudovima najgora je moguća solucija jer sud odlukom stvara pozicije dobitnika i gubitnika, upozorava Rešetar.

Sklope li pak roditelji uz pomoć stručnjaka sporazum oboje su pobjednici jer su došli do zajedničkog rješenja i oni će se držati svojih sporazuma, što potvrđuje niz dugogodišnjih istraživanja.

Rešetar napominje da sud u slučaju sporazuma neće ovjeriti sporazum ako je na štetu djeteta, primjerice ako je navedeno da otac neće viđati dijete. No, protuustavnim smatra zadiranje u obitelj tamo gdje nije potrebno. Država ima pravo provjeriti dogovor ali ne i da uvlači dijete u sudske postupke tamo gdje su roditelji postigli sporazum.

Vezano za izjednačenost bračnih i izvanbračnih zajednica Rešetar kaže da nije jasno u kojem smjeru idu teze ali drži da se izjednačena prava neće ukinuti.

Obavezno savjetovanje prije braka ne postoji u suvremenoj literaturi

Za prijedlog prema kojem bi se uvelo obvezno pravno savjetovanje prije sklapanja braka radi upoznavanja sa budućim bračnim pravima i obvezama koje bi mogli provoditi obiteljski centri, vjerske zajednice, udruge i medijatori Rešetar kaže da to ne postoji u suvremenim zakonodavstvima.

Imate u zakonu i sada da matičar prilikom sklapanja braka upozorava nevjestu i ženika o osobnim imovinsko-pravnim učincima sklapanja braka, no sad to više ne bi radili matičari nego netko drugi koga bi trebalo educirati i platiti, radile bi vjerske zajednice i udruge a mi to već imamo, kaže Rešetar.

Smatra da je bolje ako se ljudi razvode da im netko pomogne da se dogovore oko djeteta i da im ostane pet tisuća kuna u džepu nego da uzmu odvjetnika i idu na sud.

Sporna uloga vjerskih zajednica

Glavni problem za nju je povratak u sustav koji se nije pokazao dobrim jer se predlaže uvođenje instituta posredovanja nakon prvog ročišta koji bi služio razgovoru sa stručnom osobom u centru za socijalnu skrb ili kod drugog posredovatelja, primjerice vjerskih zajednica radi eventualnog popravljanja odnosa, a dobrobit djeteta je u drugom planu.

Rešetar kaže da pomoć u postizanju sporazuma o roditeljskoj skrbi ne mogu raditi vjerske zajednice nego tim psihologa i socijalnih radnika koji će prepoznati radi li se možda o obiteljskom nasilju. Hrvatska je sličan sustav posredovanja imala od 1978. do 2014. Njegova uspješnost 2004. bila je tek dva posto, 2005. šest posto, 2003. četiri posto, a od 2007. se ne vodi statistika, kaže Rešetar.

Zaključuje kako je riječ o pogrešnom pristupu. Akcent ovih teza je na spašavanju braka, dok je akcent zakona koji se želi zamijeniti na očuvanju obiteljskih odnosa i dobrobiti djeteta nakon razvoda.

Radna skupina složna da razvod prvo rješavaju sudovi

Članica Radne skupine Ines Bojić kaže da je radna skupina postigla konsenzus da se vrate na zakon iz 2003. prema kojem su sudovi prvi korak za rješavanje razvoda braka.

Postupak počinje pred sudom zato jer se građanima nastoji omogućiti pravo na pristup sudu. Ovo je osobito važno u sve češćim situacijama s međunarodnim elementom i konkurencijama dviju jurisdikcija, odnosno kad se radi o odnosu dvoje različitih državljana.

Različita su prava koja se mogu primijeniti i naši građani dok uopće dođe do suda s obzirom da se od njih očekuje da prethodno prođu postupak obveznog savjetovanja može izgubiti prednost pred drugim bračnim drugom koji bi pokrenuo postupak u svojoj državi, kaže Bojić.

Svaka je primjedba dobrodošla

Napominje da će se sve primjedbe uzimati u obzir te da nikakvo rješenje nije konačno pa je svaka primjedba dobrodošla. Dobro je kod zakona da se uvažavaju različita mišljenja i stručnjaci.

Za tumačenja prema kojima teze idu u korist odvjetnicima rekla je kako je čula izjavu da to guraju odvjetnički lobiji. Ako hoćete iz perspektive odvjetnika odvjetnici nisu imali nikad više posla nego po sadašnjem obiteljskom zakonu jer za svaku nesuglasicu između bračnih možete pokrenuti sudski postupak, rekla je Bojić. Imaju, kaže situaciju da se između istih stranaka vodi više postupaka jer se ne mogu dogovoriti o zdravlju, školovanju, aktivnostima, vrtiću.

Za davanje mogućnosti vjerskim zajednicama da sudjeluju u posredovanju nakon prvog ročišta kaže da se ima u vidu pravo građana na izbor ako će se netko lakše sporazumjeti u centru za socijalnu skrb, u udruzi ili vjerskoj zajednici. Dakle poštuje se mogućnost različitih opredjeljenja građana. Naravno ako građani to ne žele toga u zakonu neće biti, rekla je Bojić.

Autonomna ženska kuća: Katolička crkva nedopustivo zadire u privatnost

Autonomna ženska kuća Zagreb ističe kako se ne slažu da bi rano predbračno savjetovanje, drugačije od već postojećeg koje vrši matičar ili svećenik nakon završenog zaručničkog tečaja trebalo biti obligatorno niti da bi takvo savjetovanje o pravnim učincima braka trebale provoditi vjerske zajednice. Zabrinuti su, navode, zbog činjenice da se takav tekst gura u javnu raspravu.

Ogroman je utjecaj Katoličke crkve na javne politike i vladajuće stranke. Ne bi li bilo vrijeme da otvoreno priznamo da zapravo faktički ne živimo u sekularnoj državi u kojoj vlada trodioba vlasti, već živimo u državi u kojoj Katolička crkva ima izuzetno snažan utjecaj na javne politike i donošenje zakona, time nedopustivo duboko zadire u privatnu sferu života, kažu u AŽKZ.

Kažu da su u radnu skupinu ušli po pozivu koji je jamčio izradu propisa koji će bolje odgovarati potrebama zaštite obitelji, ali da se sad otvaraju pitanja zašite ljudskih prava žena koja nitko nije očekivao pa će se povući iz članstva i nastaviti utjecati na rad radne skupine kao javnost.

Inicijativa za promjenu zakona potekla je od Ustavnog suda koji je početkom godine pitao Vladu što kani učiniti s Obiteljskim zakonom s obzirom na veliku količinu ustavnih sudskih postupaka koji su ponovno pokrenuti nakon što je prethodni zakon iz 2014. suspendiran.

Teze su dostupne na stranici e-Savjetovanje, a tridesetodnevno savjetovanje u koje se mogu uključiti svi građani traje do 21. listopada. Radna skupina napominje da teze nisu nacrt propisa i da će stvarno rješenje u zakonu odrediti struka, iskustva, prijedlozi i mišljenja građana.