Odmah po izboru novog patrijarha oglasila su se zvona Hrama svetog Save u Beogradu.

U najuži apostolski ždrijeb, uz mitropolita Porfirija, ušli su i episkop bački Irinej i episkop banjalučki Jefrem, a izborom za novog poglavara dosadašnji mitropolit nosit će najviše zvanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi - Arhiepiskopa pećkog, Mitropolita beogradsko-karlovačkog i Patrijarha srpskog.

Zvona na hramu Svetog Save na Vračaru oglasila su se nekoliko minuta prije 16 sati označavajući da je izabran 46. patrijarh srpski, koji na tom mjestu nasljeđuje preminulog patrijarha Irineja, koji je umro u studenome 2020. od posljedica zaraze koronavirusom.

"Njegovu Svetost Patrijarha srpskog Porfirija daruj Gospode Svojoj Svetoj Crkvi u miru, zdrava i čitava, časna, dugovječna i da pravilno upravlja riječju Istine Tvoje! Dostojan, na mnoge godine!", objavila je Srpska pravoslavna crkva.

Novoizabrani patrijarh srpski Porfirije (Perić) rođen je 22. srpnja 1961. u Bečeju, od oca Radivoja i majke Radojke, svjetovnog imena Prvoslav. Osnovnu školu je završio u Čurugu, a Zmaj-Jovinu gimnaziju u Novom Sadu.

Zamonašen je 1985. godine u manastiru Visoki Dečani od svog duhovnog oca, tada jeromonaha dr Irineja (Bulovića), uz kojeg je danas bio u apostolskom ždrijebu na Izbornom saboru SPC-a.

Diplomirao je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1986., kada ga je tadašnji episkop raško-prizrenski, a potom patrijarh srpski Pavle, u manastiru Svete Trojice rukopoložio u čin jerođakona.

Na poslijediplomskim studijima u Ateni boravi od 1986. do 1990., nakon čega biva postavljen za igumana Kovilj kod Novog Sada, koji, prema službenoj biografiji SPC-a, "postaje duhovna matica mnogim mladim ljudima". Tu duhovnu i monašku zajednicu po mnogim je ocjenama svojim dolaskom višestruko preporodio i učinio je duhovnom maticom mnogih - mladih, intelektualaca, umjetnika, glumaca, rock glazbenika.

Kao iguman je posebno bio angažiran u liječenju bolesti ovisnosti pa je u manastiru 2005. osnovao terapijsku zajednicu „Zemlja živih“, priznatu kao najuspješniji projekt za liječenje narkomanije. Pod njegovim vodstvom kroz kampove diljem Srbije prošlo je stotine štićenika.

S temom "Mogućnost poznanja Boga kod apostola Pavla po tumačenju svetog Jovana Zlatoustog", doktorirao je 2004. godine na Bogoslovskom fakultetu Sveučilišta u Ateni.

Predavač je na katedri Pastirske psihologije Bogoslovskog fakulteta u Beogradu, suosnivač udruge građana za resocijalizaciju žrtava destruktivnih vjerskih sekti i kultova, a istodobno i predsjednik Upravnog odbora humanitarne fondacije „Privrednik“, koji stipendira talentirane, a siromašne učenike i studente.

Skupština Srbije ga je, kao predstavnika svih crkava i vjerskih zajednica, 2005. izabrala za člana Vijeća Republičke radiodifuzne agencije (RRA), a Vijeće ga je 2008. izabralo za svog predsjednika. U radiodifuznom spektru Srbije od tada se čuju i crkvene radio postaje. Dao je ključni doprinos pokretanju niza radijskih i televizijskih emisija koje se bave religijskim temama.

Na tron mitropolita zagrebačko-ljubljanskog ustoličen je 13. srpnja 2014. godine u Sabornoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu.

Izborom za 46. patrijarha, Porfirije dolazi na čelo SPC kao jedan od najuglednijih suvremenih srpskih duhovnika i intelektualaca. Govori grčki, engleski i njemački, služi se ruskim jezikom, a među suradnicima i u javnosti slovi za osobu umjerenih stajališta koja njeguje osobna prijateljstva sa svećenicima i predstavnicima svih vjerskih zajednica.

Čin ustoličenje novog patrijarha SPC očekuje se idućih dana u Sabornoj crkvi u Beogradu, a nakon što Sinod SPC bude utvrdio i datum, slijedi i ustoličenje u Pećkoj patrijaršiji, nekadašnjem duhovnom sjedištu srpskih patrijarha.

Odmah nakon proglašenja, Porfirije je posjetio grob donedavnog patrijarha Irineja u kripti Hrama Svetog Save na Vračaru i upisao se u Spomen knjigu.

Izbor novog patrijarha SPC-a nije samo važno vjersko pitanje, nego ono za Srbiju ima i veliko političko značenje s obzirom da se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić do sada umnogome oslanjao na potporu SPC-a, posebno kad je riječ o osjetljivim pitanjima kao što su odnosi s Kosovom ili Crnom Gorom. Važne političke odluke donošene su najčešće uz suglasnost Srpske Pravoslavne Crkve i patrijarha Irineja, s kojim je Vučić bio u vrlo dobrim odnosima.