Za 'rugobicu na istoku grada', kako je maksimirskom stadionu znao tepati pokojni doajen sportskog novinarstva Tomislav Židak, po tko zna koji put naziru se bolji dani. Stadion će se rušiti, a na istom mjestu trebao bi niknuti novi. Tako bi glasio sažetak prošlotjednog sastanka čelnih ljudi Grada Zagreba i Dinama.

Iako je nakon njega medijima poslano priopćenje u kojem nisu iznošeni detalji, osim toga da bi na mjestu postojećeg trebao niknuti novi, dok bi se na Sveticama gradio atletski stadion, a na Borongaju podzemna garaža, naknadno je iscurilo da bi imao 30 tisuća mjesta te da bi mu cijena bila 60 milijuna eura. Tko bi bio vlasnik stadiona, tko bi financirao gradnju i po kojem modelu bi se gradilo, ostaje u sferi nagađanja.

Ono što je sigurno jest da je u Maksimir od kraja devedesetih do danas, prema nizu različitih procjena, uloženo više od 800 milijuna kuna poreznih obveznika, a dobili su polufunkcionalan stadion. Rušila se i gradila sjeverna tribina, srušila se atletska staza, tribine se nisu spustile, a teren ukopao, kao što se spominjalo. Raspisivao se i međunarodni natječaj po JPP modelu u Financal Timesu, odabran je Alpine Bau, ali se odustalo zbog ogromne cijene…

Barić: Od početka sve naopako

'Na samom početku sve je to pogrešno postavljeno. Od inzistiranja bivšeg predsjednika Franje Tuđmana, koji je tražio da se ruši sjeverna tribina i gradi nova, želje da se teren ukopa, tribine spuste, sruši atletska staza. Pa kasnije ideje o nadogradnji krova. Sve je to bilo naopako', ističe arhitekt Otto Barić.

'Činjenica je da je u vjetar bačeno 100-150 milijuna eura te da se za taj novac moglo sagraditi nekoliko stadiona i s time se treba suočiti', ističe.

'Sentimentalno sam vezan uz Maksimir i mišljenja sam da bi on trebao ostati tamo gdje jest. Ima prostora da se sve napravi onako kako spada. Međutim to je sentiment, a nekakva stručna logika nalagala bi da se stadion tamo ne gradi ponajprije zbog prometa. Dovoljno je pogledati gdje su u Münchenu građeni, svaki u svoje vrijeme, Allianz Arena i Olimpijski stadion', smatra arhitekt Otto Barić.

Dodaje kako lokacija u Blatu nije loša, ali da bi se dao graditi i na lokaciji u Radničkoj, prometno odlično povezanoj preko Domovinskog mosta s obilaznicom.

'Unatoč svemu, ja sam za to da stadion ostane tamo gdje jest. Grad bi trebao vratiti Dinamu zemljište na kojem se nalazi, koje mu je iz nekog razloga uzeo 2005. ili 2006. godine, a Dinamo je danas dovoljno financijski jak da sam podnese gradnju. Samo prodajom Danija Olma dobili bi 30-40 milijuna eura, što je gotovo pola stadiona, a gdje su ostali prihodi i zarada od Lige prvaka?', smatra Barić.

Kaže da je cijena od 60 milijuna eura, odnosno dvije tisuće eura po stolici, realna, ali da na to treba dodati troškove rušenja koji se kreću između deset i petnaest posto cijene gradnje.

Upitan treba li nam onda nacionalni stadion, Barić ističe kako u tom slučaju nema potrebe za njime jer su Zagreb i Hrvatska premali i ekonomski preslabi da bi si mogli dopustiti tako nešto.

'Uostalom, zašto bi nacionalni stadion trebao biti u Zagrebu? Reprezentacija treba igrati po Hrvatskoj i svugdje gdje je žele vidjeti', smatra Barić.

Tomašević: Bandić treba politički odgovarati

Tomislav Tomašević, oporbeni zastupnik (Zagreb je naš!) u Skupštini Grada smatra da prije svega treba napraviti i vidjeti sve financijske analize vezane uz Maksimir.

'Pretpostavljam da je jeftinije srušiti i sagraditi novi stadion nego održavati i ulagati u postojeći. Međutim, ako se to zna već niz godina, postavlja se pitanje zašto ništa nije učinjeno dvadeset godina. U dva desetljeća gradska uprava gradonačelnika Milana Bandića potrošila je stotine milijuna kuna. On za to treba politički odgovarati', smatra Tomašević.

Napominje da je siguran da Grad ne bi trebao u potpunosti financirati rušenje i gradnju Maksimira, ali i dodaje da bi prije svega trebalo vidjeti financijske analize te ugovore o korištenju stadiona u budućnosti.

'Protiv toga sam da Grad sam ili pretežito financira gradnju stadiona s obzirom na Dinamove prihode. Sve zapravo ovisi o financijskim projekcijama', kazao je Tomašević.

Na pitanje kako gleda na to da se stadion sruši i na istom mjestu sagradi novi, posebno s aspekta dodatnih troškova, Tomašević je naveo kako financijske analize moraju biti ključne u donošenju bilo kakve odluke.

'I prije dvije godine tvrdio sam da je isplativije sagraditi novi stadion za 50 milijuna eura nego uložiti isti iznos u natkrivanje. Treba vidjeti kakav bi bio model gradnje i kako bi se financirao. A na kraju se postavlja pitanje zašto se to nije ranije učinilo ako se znalo da je jeftinije, nego se u dvadesetak godina potrošilo 700 - 800 milijuna kuna', zaključio je Tomašević.