'Jedan mi se vozač, nažalost, ozlijedio, a dvojica su otišla u inozemstvo, pa sam bio prisiljen potražiti zamjenu. No, ne baš uspješno jer mi se javio samo jedan vozač za međunarodni promet. Jednostavno ih nema jer je trend njihova odlaska u inozemstvo, osobito u Njemačku', veli nam Branko Trstenjački, predsjednik Ceha autoprijevoznika pri HOK – Obrtničkoj komori Varaždin te član upravnog odbora Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznika.

Na njemačkom tržištu, kako dodaje, posla ima. Njegovom kolegi je otišlo nekoliko vozača, a krenulo ih je i više, pa su neki autoprijevoznici bili primorani povisiti plaće samo da bi mogli poslovati.
'Imamo odljev vozača na njemačko tržište, iako mislim da im se standard bitno ne poboljšava. Osobito to vrijedi za one koji se odluče sami živjeti u inozemstvu, gdje su životni troškovi veći nego u nas, a takvih je najviše. Razlika u primanjima takvih vozača i onih kod nas je toliko mala da se vrlo lako potroši, što na stan, što na druge životne troškove', smatra.

Radni uvjeti u Hrvatskoj i Njemačkoj, kako dodaje, gotovo su isti.

'Jedan kolega koji radi u Njemačkoj pričao mi je da vozi pet dana u tjednu, s time da ga poslodavac može pozvati još dvije subote. Tako ispada da radi kao i moji vozači koji rade u posadama, pa neki put nemaju i dovoljno radnih sati', upozorava.

Ni plaće vozača nisu loše za hrvatske prilike, pogotovo, kako napominje, uzme li se u obzir da se dobrim dijelom radi o osobama sa srednjom ili osnovnom školom.

'U Hrvatskoj vozač na međunarodnom transportu može mjesečno dobiti od 1.100 do dvije tisuće eura, ovisno o tome gdje radi i kuda vozi. Tu treba upozoriti da se primanja naših vozača sastoje od plaće i dnevnice koje se isto tako isplaćuju po zakonu kao i plaće. Tako je u Hrvatskoj, dok se u Njemačkoj plaća po satu i isplaćuje se samo plaća. To je tako jer su u Njemačkoj manja davanja na plaću, dok su u Hrvatskoj osjetno veća, pa vozači uz plaću, primaju i dnevnice koje nisu toliko oporezivane', naglašava.

Uzmu li se u obzir sva davanja, kako objašnjava, u Hrvatskoj imamo 77 posto davanja na plaću, a u Njemačkoj 30-ak posto.

'Upravo u manjim poreznim i drugim davanjima vidi prostor za povećanje primanja, jer autoprijevoznici nemaju velike mogućnosti za povećanje plaća budući da smo više opterećeni nego kolege u zemljama u okruženju. I to ne samo u poreznom smislu. U to smo uspjeli uvjeriti županijsku upravu za ceste, tako da bi od iduće godine trebala biti niža davanja prema njoj prilikom registracije vozila. Jednostavno, pokazali smo slovenski model i prihvatili su naše argumente, ali još treba vidjeti u praksi što će biti', oprezan je naš sugovornik.

Od države očekuje i da se jače uključi u rješavanje problema nastalih uslijed odluke njemačke vlade da kroz tu zemlju mogu voziti samo strani vozači čiji poslodavci isplaćuju minimalnu bruto plaću po satu od 8,5 eura, što Nijemcima nije teško jer sva primanja prikazuju kroz plaću, budući da je ona oporezivana s 26 posto.

'Od naših nadležnih ministarstva tražimo da i dnevnice uvrste u primanja i onda nitko od nas neće imati problema. Dakle, da se dnevnice stave na obrasce s plaćom, kao što su to napravili Bugari i tako sve riješili. Isto tako smo predlagali da se povećaju kvote upisa učenika za vozače. Barem dvostruko više nego i do sada, jer je posao vozača danas drukčiji, u modernom vozilima, iako posao nije lak. Međutim, vozač kod nas zaradi liječničku plaću od 10 do 15 tisuća kuna, a dobrim dijelom se radi o priučenim vozačima. Ako država baš ništa neće napraviti, onda tražimo bar da nam poveća kvote za strane vozače. Jer, kako naši odlaze na zapad, tako bismo mi mogli s istoka gdje su primanja vozača osjetno manja. I 30 posto manje', objašnjava.

Uvozom vozača, kako dodaje, izbjegle bi se ucjene domaćih vozača kojima su neki podlegli samo da im kamioni ne bi stajali.

'Nemamo prostora za velika povećanja primanja. Hrvatski prijevoznik je opterećen jako, ali nam je na ruku išlo smanjenje cijene goriva u zadnje vrijeme. Neki su odmah očekivali pad cijene naše usluge, ali sada vidimo da gorivo opet raste. I to za 30-ak lipa preko noći, dok se za toliko spuštala nekoliko mjeseci. Uostalom, cijene prijevoza u nas su europske. Ne možete dobiti ni veću ni manju cijenu prijevoza roba. Radi se o ponudi i potražnji. Danas u Europi cijene prijevoza su neusporedive s onima od prije 20 godina. Danas su na najmanjoj razini u zadnjih 30 godina, odnosno 40 godina koliko sam u branši. Konkurencija i broj prijevoznika spustio je cijene jako', naglašava.