Obljetnica je obilježena okruglim stolom na kojemu je istaknuto da je iz te bolnice organiziran prvi helikopterski prijevoz ranjenika iz okruženja tijekom Domovinskog rata.

Ratna bolnica u Topuskom s radom je počela 1. kolovoza 1991. u opkoljenom Topuskom koje je trpjelo napade brojčano i tehnički daleko nadmoćnijih neprijateljskih snaga. Glavninu njezina kadra činili su karlovački liječnici, medicinske sestre, tehničari i vozači saniteta.

"Da nije bilo njih, ne bi bilo mene", ustvrdio je hrvatski branitelj Miroslav Abramović, ranjen 1991., a njegove riječi potvrdio je i Franjo Družak, tadašnji zapovjednik policije u Topuskom, dodajući da je prisutnost zdravstvenog osoblja braniteljima pružala osjećaj sigurnosti.

"Topusko je branilo nekoliko stotina branitelja, a u ratnoj bolnici bilo je zbrinuto 439 bolesnika, od toga 286 branitelja", rekao je na skupu medicinski tehničar Hrvoje Dugi govoreći o doprinosu karlovačkog medicinskog osoblja u Domovinskom ratu.

Na početku su, ispričao je, samo su dobili poziv da dođu sanitetskim vozilima u karlovačku policijsku stanicu, gdje su zadužili uniforme i osobno naoružanje te su upućeni u Topusko.

"Na čelu te ekipe bio je danas pokojni doktor Nino Šikić. Krenuli smo u Topusko preko Pisarovine. Prelaskom mosta u Pokupskom prešli smo u rizičnu zonu. Tamo je bila učestala pucnjava", svjedoči Dugi i dodaje da su prvo organizirali bolnicu u hotelu "Toplica", te da je ubrzo preseljena u sigurniji objekt "Blatne kupke".

U Topuskom je tada bilo 350 do 400 branitelja, te oko 800 stanovnika, a broj medicinskih djelatnika ubrzo se povaćavao dolaskom kadra iz Karlovca. "Sve je stvarano u hodu, sa srcem i voljom. Ono što se događalo tih mjesec i pol dana u Topuskom neće se, srećom, ponoviti za čitavog našeg života", poručio je Družak.

"Do rata nisam bio niti siguran je li Topusko u Hrvatskoj ili u Bosni", otkrio je liječnik Bruno Škurla, također dio osoblja ratne bolnice, svjedočeći kako se odlazilo u nepoznato, a anesteziolog Josip Žunić ispričao je da je, prije rata, kanio nastaviti karijeru u Grazu.

Posebno je pohvalio protokol za primarno liječenje ranjenika koji se pokazao učinkovitim te se koristio u nastavku rata. "Ono što smo radili bilo je ponekad na granici revolucije. Dvojici ranjenika sam tih dana dao po sedam litara infuzije u roku dva sata", prisjetio se Žunić na skupu o radu ratne bolnice u Topuskom 1991. godine.