Vukova Colića su na posljednji počinak ispratili obitelj, prijatelji i kolege s kojima je tijekom svoje duge i plodne karijere surađivao.

Na pogrebu je bio Mirko Galić, bivši diplomat i nekadašnji glavni ravnatelj HRT-a, novinar i voditelj Vojo Šiljak, književnik Igor Mandić te predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko.

Iako nije bio praktični vjernik te nije išao u Crkvu, kako je rekao svećenik i prijatelj Vukova Colića koji je vodio pogrebni obred, vjerovao je u Boga. S ovim svećenikom iz austrijskog Gradišća, Vukov Colić koji je bio hrvatski veleposlanik u Austriji, igrao je tenis.

Podsjetimo, Vukov Colić preminuo je u petak 30. studenog u Krapinskim Toplicama.

Novinarstvom se počeo baviti u Studentskom listu, još za vrijeme studija jugoslavenske i poredbene književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a u tom je listu bio i zamjenik glavnog urednika.

Nakon diplome, 1968. godine zaposlio se u Vjesniku, gdje je prvo bio kazališni kritičar, a od 1973. i urednik rubrike Kulture te od 1975. godine dopisnik Vjesnikovih izdanja iz New Yorka. Po povratku u Zagreb 1980. godine uključen je u ekipu koja je, pod vodstvom Jože Vlahovića pripremila i 1982. godine pokrenula politički tjednik Danas, u kojem je bio zamjenik glavnog urednika.

Uslijed političkih previranja i sukoba unutar partijskih struktura dolazi do smjene uredničke ekipe te Vukov Colić tada odlazi u Start, a od 1984. godine ponovno je dopisnik Vjesnikovih izdanja i to iz Bonna. Po povratku iz Njemačke 1988. godine bio je glavni i odgovorni urednik Danasa (od 1988. do 1991. godine). U tom je razdoblju bio i urednik sedam knjiga koje je izdao tjednik Danas te jedne zbirke eseja Veselka Tenžere.

Smijenjen je ponovno, 1991. godine, i prelazi u slobodne novinare, a u tom je statusu bio do 1994. godine kada se zaposlio u riječkom Novom listu čiji je kolumnist bio do umirovljenja 2010. godine. U tom je razdoblju pisao i za Glas Istre.

Nakon umirovljenja bio je do 2015. godine kolumnist tportala, a objavljivao je komentare i u raznim drugim internetskim izdanjima.

Za svoje je tekstove dobio više nagrada Hrvatskog novinarskog društva - Zlatno pero Društva novinara Hrvatske 1993. godine, Nagradu 'Veselko Tenžera' za novinara godine (1996. godina), Nagrada 'Otokar Keršovani' za životno djelo 2010. godine, kao i niz drugih priznanja.

U dva je navrata bio i veleposlanik Republike Hrvatske - u Austriji od 2000. do 2004. godine, te u Bugarskoj od 2004. do 2008. godine.

Bio je i predsjednik Radne grupe predsjednika Republike Hrvatske za promicanje Hrvatske u svijetu 'Identitet i image' te član Savjeta predsjednika Republike Hrvatske za vanjsku politiku i diplomaciju (2000. godina).

Kao diplomat dobio je dva visoka odlikovanja – austrijski Veliki orden za zasluge sa srebrnom zvijezdom, te bugarski Orden stare planine prvog stupnja.

Dražen Vukov Colić rođen je 1. svibnja 1944. godine.