Grčki pravni stručnjak dr. Vassilos Skouris pred krajem je drugog mandata na čelu Europskog suda pravde, smještenog u Luksemburgu, najvažnije pravosudne institucije Europske unije. Jedan od najvećih autoriteta za europsko pravo proteklog tjedna bio je u dvodnevnom posjetu Hrvatskoj, gdje se sastao, između ostaloga, s predstavnicima Sabora i Ministarstva vanjskih poslova, a u svojem gustom rasporedu našao je vremena i za intervju za tportal.hr, u kojemu govori o izboru budućeg predsjednika Europske komisije, utjecaju Europskog suda na integraciju te predviđa da će iz Hrvatske vjerojatno doći mnogo slučajeva na sud u Luksemburgu
Počnimo s najaktualnijim briselskim temama. Ako nije previše privatno pitanje, jeste li glasali na izborima za Europski parlament?
Naravno!
Kako ste doživjeli ideju da glavne europske stranke u kampanji predstave tzv. Spitzenkandidate, odnosno glavne kandidate koji se natječu i za poziciju šefa Europske komisije?
Europske političke obitelji donijele su tu odluku - ponuditi biračima mogućnost da svojim glasom na europskim izborima utječu i na izbor buduće Europske komisije, naročito toga tko će je voditi. S obzirom na to da svi tvrde kako u Europskoj uniji postoji problem demokratskog deficita, ne može se reći da je to bila loša odluka. Dapače, bio je to dobar razvoj događaja, a sada se postavlja pitanje kako sve to realizirati u praksi. Kao što znate, odluku o šefu EK ne donosi samo Europski parlament, nego osobu predlaže Europsko vijeće. Ne mogu reći više od toga jer uvijek postoji mogućnost da na Europski sud dođe slučaj koji se bavi cijelom tom pričom. Ukratko, mislim da je isticanje glavnih kandidata bila dobra ideja, baš zbog demokratskog deficita EU.
Spomenuli ste u odgovoru da nije isključena tužba Europskom sudu oko aktualne situacije u vezi predsjednika EK. Pojedini pravni stručnjaci tvrde da bi, primjerice, neka frakcija Europskog parlamenta mogla tužiti Europsko vijeće ako neki od Spitzenkandidata ne bude prihvaćen za šefa EK. Mislite li da je to realno?
Imali smo pred Europskim sudom slučajeve koji su nam došli iz parlamenta, no to nije uobičajena situacija. Ne treba zaboraviti da se i institucije EU razvijaju, kao i balans moći među njima. U toj dinamici se odnosi i mijenjaju, no s ove pozicije ne mogu reći ništa konkretnije od toga.
U redu. Treba sačekati pa vidjeti.
Baš tako!
Kako ste uopće postali sudac na Europskom sudu, te onda i izabrani od strane kolega na dva mandata na čelu te važne institucije?
Sve je to bilo slučajno. Dobio sam šansu raditi na Europskom sudu, nisam to uopće planirao, no tada sam očito donio dobro odluku. Ako je čovjek zainteresiran za Europu i ako je pravnik, biti dio Europskog suda je najbolji način rada i doprinosa europskim integracijama. Na Europskom sudu smo svi vrlo kolegijalni, atmosfera je prijateljska i radna, mislim da smo postigli dobre rezultate te mi je drago što imam podršku kolega.
Je li Europski sud ustavni ili vrhovni sud Europske unije?
Oboje. Sud se bavi i institucionalnim odnosima unutar EU, kao što smo maloprije pričali, te je po tome ustavni sud. Europski sud bavi se i odnosom država članica i Unije. S druge strane je Europski sud i neka vrsta vrhovnog suda, jer garantira jedinstveno tumačenje i primjenu europskog prava u svim članicama Europske unije.
Poznavatelji rada Europskog suda tvrde da je on prointegracijski. Slažete li se s tom ocjenom?
Poznato mi je, naravno, da se Europski sud često opisuje kao 'glavni faktor europske integracije'. No mislim da nije logično očekivati da će Europski sud interpretirati europsko pravo na način koji je neprijateljski prema europskom ujedinjenju. Lako je reći da je Europski sud prointegracijski, jer se bavimo europskim pravom. Ali to ne znači da je sud profederalistički, to je odluka drugih institucija EU-a.
Dolazite iz Grčke, koja je proteklih godina doživjela ekonomsku i društvenu katastrofu. Je li postojala mogućnost da se pred Europskim sudom podnese tužba protiv tzv. Trojke (odnosno EK, MMF-a i Europske centralne banke), koja je postala ad hoc institucija koja odlučuje o ekonomskoj politici jedne članice EU?
Trebate biti pažljivi oko toga pitanja. Trojka nije agencija EU, nego – kako ste sami rekli – ad hoc institucija sastavljena od triju predstavnika, od kojih jedan nema veze s EU, a to je Međunarodni monetarni fond. S formalne strane MMF nema veze s EU. Također, grčka vlada je s Trojkom samovoljno potpisala memorandum o suradnji, kao što su učinile i vlade u Portugalu i Irskoj. Na osnovu tog memoranduma su onda nacionalne vlade i parlamenti donosili nacionalne zakone, koji su većinom imali jako teške rezultate na život običnih ljudi, ali podsjećam – to su većinom sve bili nacionalni zakoni, iako ih je potaknula Trojka. Njen zadatak je pak bio nadgledati poštuje li se memorandum ili ne. Naravno da svatko može reći slaže li se s time ili ne, ali pitanje je koliko je ta tematika dio europskog prava, jer se većina toga odvijala na nacionalnom nivou. Uostalom, Ustavni sud u Portugalu je dvaput presudio protiv mjera portugalske vlade koje su dogovorene s Trojkom. Zasad nema slučaja pred Europskim sudom koji bi obuhvatio tu tematiku.
Kako komentirate odluku njemačkog Ustavnog suda iz Karlsruhea, koja je ukidanjem izbornog praga omogućila svima u Njemačkoj da se natječu na izborima za Europski parlament?
To je odluka donesena po njemačkom Ustavu. Suci su zaključili da treba ukinuti prag. To nije odluka povezana s europskim pravom, jer se izbori za Europski parlament provode po nacionalnim zakonima u svakoj od članica EU. Institucije EU-a trebale bi razmisliti o tome da se ubuduće izbori za Europski parlament u cijeloj EU održavaju po istim pravilima. Možda ne treba imati isti sustav u svakoj članici, ali bilo bi dobro da su slični. U Grčkoj, recimo, imamo izborni prag od tri posto za europske izbore.
Koje slučajeve iz vaše karijere na Europskom sudu smatrate najvažnijima?
Moram naglasiti da na Europskom sudu ima 28 sudaca, da radimo u kolegijalnoj atmosferi te se odluke donose većinom konsenzusom. Stalno imamo važne slučajeve na sudu, primjerice u proteklih godinu dana smo imali slučaj Kadi, u kojemu smo presudili da se i kod osumnjičenih za kontakt s teroristima moraju poštivati osnovna ljudska prava. Smatram da je važna presuda i ova nedavna protiv Googlea, po kojoj stanovnici EU-a mogu ubuduće tražiti da se s internetske tražilice uklone stare informacije o njima. U zakonodavstvu za mnoge stvari počinjene prije 20 godina nastupa zastara, pa zašto bi na Googleu sve uvijek bilo dostupno.
To se čini kao odlična odluka Europskog suda. Možete li pojasniti kako je uopće taj slučaj došao pred Europski sud?
Došao je zahvaljujući upitima Visokog suda iz Irske i austrijskog ustavnog suda, koji su tražili naše mišljenje o pohranjivanju elektronskih podataka, naročito tzv. metadata. Na taj način se o ljudima može saznati i više nego da ih se direktno prisluškuje te se može stvoriti jasan profil osobe. Zaključili smo da se metadata smije pohranjivati na period od šest mjeseci do godinu dana, ali ako je riječ o slučajevima kriminala. Za Europski sud nije bilo prihvatljivo da se to čini bez razlike, svima i bez ograničenja.
Ima li slučajeva iz Hrvatske pred Europskim sudom?
Koliko znam, zasad ne. Navodno uskoro dolazi prvi slučaj, tako sam čuo jučer. No ne trebate zaboraviti da je Hrvatska u EU još uvijek manje od godinu dana. Zbog dugog procesa pregovora između Hrvatske i EU hrvatski su pravnici sada odlično upoznati s europskim pravom, pa ne sumnjam da ćemo uskoro imati mnogo slučajeva iz Hrvatske, zahvaljujući i vašim mladim i ambicioznim odvjetnicima.
