Nakon ostavke Ive Sanadera, najčešće spominjana osoba, osim Jadranke Kosor, bila je HDZ-ov veteran Vladimir Šeks. Pisalo se da nakon tih dramatičnih promjena glavnu riječ preuzima desna struja HDZ-a na čelu sa Šeksom. U intervjuu za Novi list progovorio je o odnosima sa Sanaderom, Kosoricom, ali i predsjednikom Tuđmanom
Šeks uopće ne dvoji hoće li se Sanader opet vratiti politici. Pitanje je samo vremena. 'Kad je razriješen dužnosti predsjednika stranke i Vlade, Sanader je jasno rekao da to nije njegov definitivni zbogom aktivnom bavljenju politikom', kaže Šeks te dodaje '...ne znam je li riječ o pola godine, godinu ili dvije. Očekujem to. Ali treba vidjeti na koji bi to način bilo'.
Šeks razlog Sanaderova povlačenja iz politike vidi i u neuspješnoj deblokadi hrvatskih pregovora s Europskom unijom. 'Dio javnosti smatra da se Sanader ponio neodgovorno, ali ne slažem se s tim. Tempo koji je kao premijer on nametnuo sebi i drugima strahovito troši ljude. Čovjek uistinu može u jednom trenutku osjetiti takvu premorenost da mu je nužan određeni predah. Osim toga, vjerujem da je on, makar u podsvijesti, imao činjenicu da su naši pristupni pregovori zbog slovenske blokade ušli u slijepu ulicu', navodi Šeks.
Prije Sanaderove ostavke, većina je vjerovala da će se on kandidirati za predsjednika države. No Šeks vjeruje da njegov bivši šef nikada nije imao tu namjeru.
Šeks negira da je Sanader u HDZ-u provodio jednoumlje: 'Sanader je respektirao i oprečna stajališta i prijedloge, ali do jedne određene granice. Dok o nekom pitanju službena politika još nije bila formulirana, moglo se o tome vrlo demokratski raspravljati. Mi smo gotovo svakoga tjedna imali sjednice predsjedništva stranke kojima su prisustvovali i svi HDZ-ovi članovi.
Na sjednicama predsjedništva prezentirani su zakonski prijedlozi ili ekonomske mjere i zatim bi se razvila rasprava. Bilo je tu i vrlo žestokih, argumentiranih suprotstavljanja, a bilo je između nas i faza zahlađivanja odnosa. Nismo se nas dvojica razilazili ni u pitanjima unutarnje ni vanjske politike. Izvor svih naših zahlađenja bila je jedna moja procjena iza koje stojim i danas, a Sanader se s njom nije slagao. U Hrvatskoj postoje medijski magnati koji predstavljaju najokrutniji, grabežni kapitalizam. Njihovi su interesi isključivo materijalni, ali njihovi mediji nastupaju i kao zastupnici određenih politika. Ti su mediji cijelo vrijeme podržavali, čak glorificirali Ivu Sanadera i njegove poteze, a demonizirali sve nas oko njega.
Moja je procjena bila da je njihov strateški cilj zapravo Sanader, njega su željeli maknuti da bi proširili prostor za ostvarivanje svojih materijalnih interesa. Sanader se nije slagao s tom mojom procjenom. Tu sam se ja s njim razilazio. Govorio sam mu - Ivo, tebe ovi kuju u zvijezde a mene proglašavaju nekakvom desničarskom, kontraeuropskom huljom i pozivaju te da me se riješiš. Mene to strahovito ljuti i iritira, jer ti znaš da ja nisam takav i da zajedno vodimo proeuropsku politiku. Oni ti se ne dive iskreno, na taj način oni samo otupljuju tvoje senzore da bi nas sve skupa mogli eliminirati. Prvo nas ostale, onda na brisanom prostoru i tebe', kaže Šeks i nastavlja:
'Sanader je bio u dobrim odnosima s Ivom Pukanićem i s Globusom i zato sam tražio od njega da objavi da nije istina da je Šeks takav kakvim ga oni prikazuju. Sanader je ponekad i izjavio nešto u tom smislu, ali ja sam tražio jasnu diferencijaciju, jer me to stalno jako peklo. U valovima su Davor Butković, Denis Kuljiš, Jelena Lovrić i drugi vodili kampanju protiv mene, tvrdeći da HDZ neće biti europska stranka dok sam ja u njenom vrhu.'
Šeks je progovorio i o prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Kaže da je on 'eliminirao Sanadera s mjesta predstojnika Ureda predsjednika zato što je Sanader, pred Tuđmanom, optužio Gojka Šuška i Ivića Pašalića da stoje iza pokušaja da se njega u jednim novinama kompromitira insinuacijama da je nekada u Austriji trgovao nekakvim pornografskim materijalom'.
'Tuđman mi je rekao: 'Neću ja žrtvovati Šuška i Pašalića, nego ću žrtvovati Sanadera.' Tuđman je imao je različite faze. Bilo je razdoblja kada on nije podnosio tuđe mišljenje, a da ljudi nisu ni znali što o nečemu misli. U razdoblju između 1990. i 1994. godine na sjednice Predsjedništva HDZ-a ili Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti ljudi su često išli s mučninom u želucu, pitali su se tko će biti proglašen odgovornim za neku situaciju ili objektivan problem, a ne zna se za što.
Tuđman bi me pitao za mišljenje o nekom problemu, ja ga kažem, a on se odjednom razbjesni na mene. Jednom je jedan ministar vanjskih poslova govorio na koji bi način nešto trebalo napraviti. Tuđman se na njega obrušio, a on je odgovorio: 'Predsjedniče, snažno podržavam vaše stajalište.' Kasnije je Tuđman bio sve tolerantniji', kazao je Šeks.