'Državna inspekcija pronašla 25 serija jabuka i krumpira koji su uvezeni, a deklarirani kao hrvatski proizvodi.' 'Lažna etiketa otkrivena na 50 posto ekstradjevičanskih maslinovih ulja.' Dva su to naslova koja su u proteklih mjesec dana objavljena na tportalu, a u sličnoj varijanti i u većini hrvatskih medija. Riječ je o priopćenjima koja su na adrese redakcija poslana iz Državnog inspektorata, ali bez najvažnijih informacija
U njima se navodi koliko je čega pronađeno kod trgovaca, koje su mjere inspektori poduzeli, kod ulja je čak navedeno iz kojih zemalja su uvezena, ali ključnih informacija koje zanimaju građane/kupce o tome o kojem je ulju, odnosno proizvođaču ili trgovcu riječ - nema. Pojednostavljeno rečeno, Državni inspektorat napravio je svoj posao, a kupci i dalje mogu kupiti te proizvode osim ako nije naloženo da se oni odmah povuku s polica. A i pitanje je - ako tih proizvoda ima u jednom trgovačkom lancu, ima li ih i u drugom, u kojem inspektori nisu bili?
Stoga bi zdrava logika naložila da bi najbolja kazna za trgovca, ali i najbolja informacija za kupca bila da zna o čemu ili kome se radi. No da zakoni često nemaju veze s logikom, to i nije neka novost. A čini se da je tako i u ovom slučaju.
vezane vijesti
Nakon što je objavljena informacija o jabukama koje su lažno deklarirane oglasili su se iz Hrvatske voćarske zajednice pitajući koji to zakonski propisi ne dozvoljavaju državnoj inspekciji da obavijesti potrošače i medije tko to laže i mulja na hrvatskom tržištu. Također su dodali da su kazne toliko simbolične da će ih već sutra svi ti neimenovani prevaranti nadoknaditi jednim šleperom novog uvoza.
>>> Lažna etiketa otkrivena na 50 posto ekstradjevičanskih maslinovih ulja
Na upit tportala zbog čega ne objavljuju imena trgovaca, proizvođača i proizvoda, je li u pitanju strah od tužbi ili postoji neka zakonska prepreka, iz Državnog inspektorata dobili smo odgovor iz kojeg proizlazi da je za sve kriv Zakon o Državnom inspektoratu.
Ili, preciznije, čl. 57. st. 6., u kojem je, kako su naveli, propisano 'da je Državni inspektorat dužan kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju (zabilješku, zapisnik, nacrt rješenja, rješenje, zaključak, prekršajni akt, kaznenu prijavu, uputu za rad, izjavu stranke, predstavku, pritužbu) te sve druge podatke i dokaze utvrđene, odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom'.
Također su dodali da isti zakon u stavku 7. spomenutog članka propisuje da 'dokumentaciju i podatke prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru te identitet podnositelja predstavke Državni inspektorat može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti'.
Drugim riječima, dok se zakon ne promijeni, kupci će i dalje čitati priopćenja u kojima neće moći saznati koji su proizvodi lažno deklarirani te koji ih trgovci i proizvođači varaju.
