Kekin je na službenom predstavljanju obećala da će dati sve od sebe. Kada je razmišljala o kandidaturu i o ulozi koju predsjednik ima u hrvatskom društvu, ključni faktor bilo joj je jedno pitanje - imamo li mi državu kakvu trebamo. Mišljenja je da Hrvatska svjedoči krizi upravljanja te da vlasti rade u korist bogatih pojedinaca nauštrb većine građana.

Ona smatra da građani 'više ne mogu ni rentati, kamoli kupiti stanove, godinu dana čekaju na neku pretragu, a gledaju kako se nešto što je zajedničko čerupa i odlazi u privatne džepove'.

'Kandidatkinja sam zelene ljevice i to ne samo sa stranačkog aspekta, nego prije svega iz vrijednosnog aspekta, te zastupam vrijednosti zelene ljevice jer smatram da su to vrijednosti koje građanima donose bolji život', poručila je Kekin.

Riječ je o iznimno aktivnoj političarki koja se kao zastupnica u Hrvatskom saboru aktivno bavi zdravstvenom politikom te pravima žena i LGBTQ+ zajednice.

'Ne želimo Poljsku', rekla je jednom prilikom referirajući se na zabranu pobačaja u toj zemlji.

Na lipanjskim izborima za Europski parlament Kekin je osvojila mandat sa zadnjeg mjesta na listi Možemo zahvaljujući preferencijalnim glasovima (11.295). Na lukrativnu plaću u Bruxelles ipak nije otišla, već je svoje mjesto prepustila kolegi Gordanu Bosancu.

Članstvo u dvije stranke

Njezin politički angažman započeo je u okrilju Nove ljevice 2016. godine, a predsjednica stranke postala je 2020. godine. U Možemo je ušla 2022. godine te je ubrzo preuzela istaknute uloge, postavši članica Vijeća stranke i Upravnog odbora.

Rođena je 1984. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju i diplomirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2008. godine. Radi kao psihijatrica u zagrebačkom KBC-u i aktivno se bavi pitanjima mentalnog zdravlja, posebno djece i mladih. To iskustvo donosi u politički svijet te se zalaže za poboljšanje zdravstvenog sustava u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na mentalno zdravlje koje često biva zanemareno u društvenim raspravama.

U braku je s poznatim glazbenikom, frontmenom Hladnog piva Milom Kekinom od 2007. godine, a par ima dvoje djece. Njihov zajednički politički angažman započeo je 2020. godine, kada su oboje odlučili aktivno sudjelovati u političkim kampanjama s ciljem da doprinesu pozitivnim promjenama u društvu. Kekin, po struci profesor engleskog i njemačkog jezika, kandidirao se na prethodnim izborima, a njegova supruga je u tom procesu postala ključna figura na lijevo-zelenoj političkoj sceni Hrvatske.

Brak sa slavnim mužem

Mile i Ivana dijele viziju društvene promjene aktivnim političko-aktivističkim angažmanom. On je, kao javna osoba i umjetnik, često koristio svoju platformu kako bi podržao političke stavove koje dijeli sa suprugom, a njihova zajednička prisutnost na političkoj sceni stvorila je specifičan dinamičan duo koji privlači pažnju.

Kao političarka, Kekin je naišla na različite reakcije javnosti, kako to obično ide - dok je jedni hvale, drugi je kude.

Snažno se zalagala protiv zakona o pomorskom dobru ističući da 'nije prihvatljivo da naše plaže budu ograđene, da opće dobro bude isključeno, da privilegirani pojedinci grade na pomorskom dobru, da nasipavaju plaže i uništavaju bioraznolikost'.

Posebno glasna bila je u kritici HDZ-ove odluke o proglašenju Medikolove onkološke bolnice strateškim investicijskim projektom, optužujući vladajuće za pogodovanje privatnim tvrtkama na štetu javnog zdravstva. Njezina izjava o skandaloznoj odluci Vlade izazvala je snažan odjek u medijima i među građanima. Kekin je naglasila da Hrvatska bilježi iznadprosječnu stopu smrtnosti od raka u usporedbi s drugim zemljama EU-a, a istovremeno se državnim novcem potiču privatni zdravstveni subjekti umjesto ulaganja u javno zdravstvo.

Trolanje desnice

Nedavno je Igor Peternel optužio Kekin i ekipu iz Možemo da ih trolaju. Naime Domovinski pokret, u kojem je Peternel tada još uvijek bio, u suradnji s udrugom U ime obitelji Željke Markić organizirao je okrugli stol na temu 'Predstavljanje Izvješća o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini' u Hrvatskom saboru. Pozvali su i političare s ljevice koji se okupljaju na prosvjedima protiv tih molitvi, a oni ih smatraju krinkom za kršenje ženskih prava, da im se pridruže u raspravi. Međutim oni su imali drugi plan i u isto vrijeme i na istom mjestu, u Hrvatskom saboru, održali su svoj kontra okrugli stol.

Kekin je priznala da je svaka slučajnost namjerna i da su organizirali svoj okrugli stol kada i DP kao odgovor na kontinuirane i intenzivne nasrtaje na ženska prava u javnom prostoru, a sada i u Saboru.

'Odlučili smo odgovoriti na to na način na koji političari i trebaju razgovarati, a to je, prije svega, činjenično i znanstveno utemeljena rasprava u kojoj će diskutirati oni koji se već desetljećima bave tim pitanjem, poput pravnica koje se bave pravom u području nasilja nad ženama, doajenka zaštite žena od nasilja u Hrvatskoj te ljudi koji su se bavili znanošću o antirodnim pokretima i utjecaju patrijarhata na stopu nasilja nad ženama u ovoj zemlji', izjavila je tada Kekin.

Nekolebljivi stavovi

Politički protivnici često su kritizirali neke njezine poteze, uključujući njezinu ulogu u ukidanju mjere roditelj odgojitelj. Ova mjera, uvedena za vrijeme prijašnje gradske vlasti, omogućavala je roditeljima koji se brinu o troje i više djece pravo na financijsku potporu. Kekin i njezini kolege iz stranke Možemo donijeli su odluku o ukidanju uz obrazloženje da se sredstva moraju preusmjeriti na održivije i pravednije mjere socijalne politike, što je izazvalo nezadovoljstvo dijela javnosti.

Zanimljivo je da je prije tri godine upravo oko mjere roditelj odgojitelj imala žestoku raspravu, na rubu incidenta, s Marijom Selak Raspudić, a ona se također kandidira za predsjednicu pa nas vrlo vjerojatno očekuju novi vatreni okršaji dviju uspješnih političarki.

Na udaru dijela javnosti našla se Kekin i nakon uklanjanje murala s trafostanice u zagrebačkom naselju Lanište, od kojih su dva bila posvećena Vukovaru, a druga dva Dinamu i generalu Slobodanu Praljku. Iako je izjavila da se radilo o nesporazumu komunalnih redara, politički oponenti optužili su je za nedostatak poštovanja prema nacionalnim simbolima. Unatoč tome, Kekin ostaje pri svojim stavovima, naglašavajući da je neprihvatljivo to da se murali osuđenih ratnih zločinaca nalaze na javnim prostorima.

Također je iskazala jasan stav o prikazima nasilja, poput murala Zvonimira Bobana kako udara jugoslavenskog policajca, što je slavni detalj iz nikad odigrane utakmice između zagrebačkog Dinama i beogradske Crvene zvezde, koju neki smatraju i neslužbenim početkom Domovinskog rata. Kekin je mišljenja da prikazi nasilja nisu primjereni za osnovne škole te bi podržala njihovo uklanjanje. To je još jedan primjer toga da se ne boji zauzeti čvrst stav, čak i kad je svjesna da će to izazvati nezadovoljstvo dijela javnosti, što populistički nastrojeni političari, kakvi u posljednje vrijeme prevladavaju u Hrvatskoj i Europi, nikad ne bi napravili.

Bez obzira na sve, jasno je da se Kekin nastavlja boriti za ono u što vjeruje.