U međuvremenu Ministarstvo obrazovanja trebalo bi donijeti pravilnike s detaljima o provođenju predškole koji bi trebali riješiti pitanje financiranja, kao i samog programa koji će obvezno obrazovanje produljiti na devetogodišnje. Zakonska rješenja predviđaju da će program predškole za djecu koja pohađaju vrtić biti integriran u redoviti program predškolskog odgoja dječjeg vrtića, dok će obveznici predškole koji ne pohađaju vrtić upisivati programe predškole u vrtiću ili školi najbližima mjestu stanovanja koji provode program predškole.

U slučaju da nema dječjeg vrtića, odnosno osnovne škole koja provodi program predškole, jedinice lokalne samouprave dužne su osigurati provođenje programa predškole za djecu koja ne pohađaju vrtić, na način da osiguraju prijevoz djeteta do najbližeg vrtića ili škole koja izvodi program predškole, ako se ne radi o udaljenosti većoj od 20 kilometara od mjesta stanovanja djeteta. Ako su pak najbliži vrtić ili škola udaljeni više od 20 kilometara, jedinica lokalne samouprave dužna je osnovati vrtić ili njegovu podružnicu, ili organizirati program predškole pri osnovnoj školi na području unutar 20 kilometara od mjesta stanovanja djeteta, piše Glas Slavonije.

Međutim, upravo su takva zakonska rješenja ono što je struka ocjenjivala kao loša rješenja, jer iako se svi predškolski djelatnici slažu da potreba za uvođenjem obvezne predškole nije upitna, ono od čega su cijelo vrijeme zazirali bilo je pitanje načina izvođenja programa.

Naime, stručnjaci su se zalagali da program obvezne predškole ostane u okvirima predškolske ustanove, te da ga provode odgojitelji, a bili su protiv formiranja posebnih odgojnih skupina za djecu koja nisu obuhvaćena predškolskim odgojem, što se u izmjenama Zakona nije ispoštovalo.