Selmu Islamčević, 21-godišnju studenticu, ulovili smo u veseloj božićnoj atmosferi nakon što je zajedno s drugim volonterima Crvenog križa izvela božićni igrokaz za osobe s intelektualnim teškoćama u Centru za rehabilitaciju.

Za tu su prigodu izradili i improvizirane instrumente. Pred blagdane volonterskih je akcija više, no Selma čini to cijele godine. Ova studentica treće godine sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu volontira od 16. godine. 'Sudjelovala sam u obuci prve pomoći pa sam pomislila - zašto ne bih iskoristila slobodno vrijeme na taj način? Prvo je to bilo radi druženja, a kasnije zbog super osjećaja da učinim nešto za druge', kaže nam.

'Pa nisam luda da idem raditi besplatno!'

U posljednje vrijeme Selma je najviše angažirana na programu prevencije trgovanja ljudima. 'To je program koji se provodi u 45-minutnim radionicama u osnovnim i srednjim školama. Cijelo polugodište radili smo sa srednjim, a od siječnja počinjemo i s osnovnim školama', priča. U prošloj školskoj godini održali su 160 radionica u kojima je sudjelovalo tri i pol tisuće učenika. Uz to, sudjeluje u obukama za pružanje prve pomoći te natjecanjima prve pomoći za učenike.

Selma će uskoro završiti sa školovanjem i poput većine mladih u sličnoj situaciji razmišlja o tome što dalje. U jedno je sigurna - s volontiranjem želi nastaviti. 'To nije teško, taj osjećaj se razvije u čovjeku. Meni su znali reći - pa nisam luda da idem raditi besplatno. Koliko daješ drugima, toliko daješ i sebi. Svaka njihova lijepa reakcija i osmijeh znače i nama nešto', poručuje Selma.

'Mi smo kao obitelj'

Uz to je ostvarila brojna poznanstva, stekla prijatelje, a među 250 volontera Crvenog križa zna se dogoditi i ljubav. 'Mi smo kao mala obitelj. Ako imate navršenih 16 godina, dođite i pridružite nam se u Ilici 223 u prostorijama Crvenog križa. Dovoljna je samo dobra volja', zaključuje Selma

Zagrebačka spasiteljica u Kolumbiji

Priča Ane Kunštek nešto je drugačija od Selmine. Ona je kao spasiteljica s pozamašnim iskustvom i velikom praksom na zagrebačkim jezerima i bazenima odlučila podijeliti svoje znanje.

'Volim spasilački posao i od 2005. do 2011. sudjelovala sam u volonterskim projektima te sam pripadnica županijskog interventnog tima', kaže nam 40-godišnjakinja. No početkom ove godine udobnost svoga zagrebačkog doma na mjesec je dana zamijenila kolumbijskim gradom Riohachom.

'To je projekt započeo 2012. Tada su odabrali zemlje koje će biti u igri za izgradnju kolumbijskih kapaciteta za spašavanje i edukaciju za prevenciju nesreća na vodi', kaže nam Ana. Osim što su radili s djecom, paralelno su educirali njihove buduće instruktore.

'Riohacha je grad na sjeveru Kolumbije i ima oko 140 tisuća stanovnika. Imaju dugačke pješčane plaže, no za razliku od našeg mora, ondje je opasnije - jake su struje, veliki valovi, a uz to imaju rijeku koja je inače sušna, ali prije ljeta nabuja. Puno je opasnosti i u tom je smjeru išla edukacija. Puno toga smo ih naučili, ali smo i dobili puno znanja od njih. Projekt su financirali njemački Crveni križ i Europska unija', pojašnjava Ana.

No prije nego što se otisnula u Kolumbiju morala je proći kroz strogu proceduru. 'Morali smoići na edukaciju u Bonn, imali smo online platforme i morali smo steći certifikat kako bismo uopće mogli pristupiti pripremama. Sami smo morali izraditi detaljan projekt edukacije za buduće instruktore u Kolumbiji.

Unatoč dobrim pripremama, mnogo toga bilo je u improvizaciji. 'Puno toga je bilo drugačije, nepredvidivo, no ja sam svih 30 dana uživala u svakom trenutku', uzbuđeno govori Ana. 'Upoznali smo tempo kolumbiano; nikada nisu točni, ali moraš prihvatiti njihova pravila. Moj kolega Nijemac je imao većih problema s time', prisjeća se.

Bila je, kaže, smještena kod divne obitelji s kojom je i dalje u kontaktu, a i povratne informacije što se tiče samih tečajeva su odlične.

Ana je prošla kroz niz edukacija i velika joj je želja otići u međunarodnu misiju vezanu za katastrofe. Kaže da su je pripadnici i volonteri Hrvatskog Crvenog križa prepoznali vani, posebice nakon misije na Haitiju. A na Haitiju je bio i volonter Crvenog križa iz Labina Aleksandar Knežević. Ondje je upoznao i svoju životnu družicu, liječnicu s Islanda, tako da mu je volontiranje na Haitiju promijenilo život. Nedavno je završio na Filipinima volontirajući za Crveni križ nakon katastrofalnog tajfuna.

'Život je kratak. Ne mislim bježati iz Hrvatske, no kada dobijete priliku, treba je iskoristi', poručuje Ana Kunštek