POVIJESNA PRESUDA

Odšteta obitelji žene čiji je leš masakriran na patologiji u Splitu

Bionic
Reading

Prvi put u povijesti hrvatskog pravosuđa donesena je presuda za naknadu štete zbog duševnih boli uzrokovanih nekim događajem u hrvatskom zdravstvu, u postupku koju je pokrenula obitelj žene čiji je leš 2008. godine izmasakriran u mrtvačnici KBC-a Split

U kolovozu 2008. godine splitsku je javnost šokirao stravičan događaj u KBC-u Split, kada je Ž.P. u noćnim satima upao u Klinički zavod za patologiju, sudsku medicinu i citologiju i nožem izmasakrirao tri leša koja su trebala proći obdukciju. Utvrđeno je da je Ž.P. kronični duševni bolesnik koji je 20 dana prije masakra pušten s liječenja u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan.

U kaznenom postupku utvrđeno je da u trenutku počinjena kaznenog djela nije bio ubrojiv i da ne može biti odgovoran za nastalu štetu, a Općinsko državno odvjetništvo odustalo je i od mjere prisilne hospitalizacije nakon što je utvrđeno da Ž.P. više nije opasan za okolinu. Ostalo je pitanje je li bolnica odgovorna za ovaj događaj, odnosno jesu li prekršene mjere sigurnosti, ako su uopće postojale, piše Slobodna Dalmacija

Ovo je pred Općinskim sudom u Sinju pune četiri godine dokazivala obitelj pokojne M.R. čije je tijelo također izmasakrirano te noći, u postupku radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje i dostojanstvo. Sutkinja Iris Klafurić-Buzov prošle je godine izrekla nepravomoćnu sudsku presuda po kojoj KBC Split suprugu pokojne M.R. u ime duševnih boli ima isplatiti 30 tisuća kuna, a kćerki i sinu po 25 tisuća kuna.

Presuda se zasniva na tvrdnji da KBC Split nije postupao s dužnom pažnjom, da su vrata mrtvačnice bila neispravna, te da sam natpis 'Ulaz zabranjen' nije dovoljna mjera zaštite, te na dokazima o teško narušenom duševnom zdravlju dvojice tužitelja, supruga i sina pokojnice. Sutkinja navodi da je KBC u žalbi na tužbu potvrdio svoju odgovornost, ali negira krivnju, odnosno materijalnu odgovornost.

KBC Split je uložio žalbu na presudu, zasnivajući je većim dijelom na tezi da je Ž.P. nasilno ušao u prostorije mrtvačnice i da sud nije utvrdio što je to bolnica bila dužna učiniti, a nije, te da nad tužiteljima nije provedeno medicinsko vještačenje, pa je nejasno iz čega proizlazi odluka o visini nematerijalne štete.

Na pitanje smatra li moralnim da bolnica odbija prihvatiti odgovornost za ovakav slučaj i isplatiti odštetu obitelji ravnatelj KBC-a Darko Duplančić odgovorio je da samo postupa po rutini. 'Gledajte, ja ne sporim da je riječ o strašnom događaju. S ljudske strane gledajući, osjećam se grozno, no morate znati da mi jednostavno automatizmom podnosimo žalbe na svaku presudu. Kako bi to izgledalo da u ovom slučaju postupimo drukčije? Dužan sam štititi proračun bolnice i jednostavno ne smijem postupiti drukčije', tvrdi Duplančić.

Tvrdnje ravnatelja KBC-a samo su jedan u nizu podsjetnika na činjenicu da hrvatsko zdravstvo uopće nema model po kojemu bi rješavalo obavezu materijalne naknade u slučaju štete nanesene pacijentima, bilo zbog nesavjesnog liječenja ili neželjenih događaja u postupku liječenja. Za zemlju koja je za dva mjeseca članica EU ovo je upravo nevjerojatno.

Josip Madžarić, odvjetnik specijaliziran za odštetne parnice zbog posljedica nesavjesnog liječenja, kaže da nikada u karijeri nije čuo za presudu koja određuje odštetu za duševne boli zbog nečeg što se dogodilo u hrvatskom zdravstvu i da je sutkinja očito bila 'iznimno hrabra'.

Vladimir Rilje, suprug pokojne M.R., izjavio je da ga više ništa ne zanima i da cijeli postupak doživljava kao farsu: 'Nemam više nikakvih želja, samo sam užasno razočaran. Ovaj postupak je farsa, ono što su MUP i bolnica napravili je farsa. Priča je mnogo gora i mnogo stravičnija od onoga što možete vidjeti u presudi, samo su sve zataškali', kazao je kratko Rilje.